Sponzoruše se u medijima najčešće nazivaju modelima, jer je malo ružno napisati da netko ništa ne radi, a reći da si model je najlakše, pa čak ako si odradio samo jednu reviju ili jedno snimanje
Sjećaš li se možda svoje prve revije i koja ti je do sada najdraža?- Bila je to velika i tada važna revija, za Heruc - Estare Culto, i nikada je neću zaboraviti. Imala sam 15 godina, sve mi je bilo novo i strano, u Zagrebu je padao snijeg, a mene je pucala neopisiva trema. No super je prošlo.
Jesi li kao mala sanjala o tome da se baviš ovim poslom?
- Kao jako mala sam silno htjela biti pjevačica, kasnije i kustosica muzeja, no ništa od toga se nije dogodilo. Danas sam evo diplomirana ekonomistica, model i po novom blogerica. Život je nepredvidiv i nikad ne znamo u kojem će nas smjeru odvesti.
Kako bi opisala manekenski posao, što ti najteže pada u njemu i baviš li se još nečim?
- Posao modela je istovremeno predivan i poprilično težak. To je, kako ja znam često reći, šljakerski posao bez puno glamura, ali te odvede na nezamisliva mjesta i upoznaš divne ljude i kulture. Nema toga što mi teško pada, jer kad voliš nešto, onda ništa nije teško.
U posljednje vrijeme se uz tvoj posao sve češće vežu poremećaji u prehrani (anoreksija i bulimija). Kakav je tvoj stav prema tome i kako ti održavaš svoju liniju?
- Moj moto je oduvijek - u zdravom tijelu, zdrav duh. Poremećaji u prehrani su prvenstveno psihološki poremećaji kojima se treba ozbiljno pristupiti i liječiti ih. Ja se trudim zdravo hraniti, vježbati i okružiti se pozitivom. Veliki sam gurman, volim kuhati i hrana je važna stavka u mom životu, no sve u granicama normale.
Javnost, također, sve češće manekenke poistovjećuje sa sponzorušama. Što misliš koji je razlog tome?
- Definicija sponzoruša je da su to cure koje se ciljano i promišljeno bogato udaju kako ne bi radile ništa u životu, već dokono provodile vrijeme trošeći novac svog dečka/supruga. Nažalost, te cure se u medijima najčešće nazivaju modelima, jer je malo ružno napisati da netko ništa ne radi, a reći da si model je najlakše, pa čak ako si odradio samo jednu reviju ili jedno snimanje. Nema veze, to ionako nitko neće provjeravati, jel. Isto tako, mnogo mladih cura ulazi u ovaj posao iz krivih razloga – kako bi na brzinu došle do nekih svojih, često krivih, ciljeva.
Nedavno si postala zaštitno lice Kozmovih najlonki i dokoljenki. Kako je došlo do te suradnje i jesi li zadovoljna fotografijama?
- Iz Kozma su me nazvali i pitali pristajem li na suradnju. Naravno da sam pristala, snimanje je prošlo izuzetno dobro jer sam radila sa meni dragom i uigranom ekipom. Jako sam zadovoljna s rezultatima. Uskoro, također, izazi i nova kampanja za LadyM, čije sam lice za proljeće/ljeto 2012. Sve je pofotkao sjajni Goran Čižmešija.
- Osjećam se sretno i privilegirano što sam dio, ajmo reći, proljeća nove hrvatske modne scene, njenog bujanja i razvoja. Lijepo mi je gledati neke dizajnere od njihovih samih početaka kako iz sezone u sezone rastu, isto tako i organizatore, vizažiste, stiliste, fotografe koji stalno uče i bivaju sve bolji i bolji. Na našoj modnoj sceni još uvijek vlada jedan entuzijazam i onaj dječji zanos koji sve čini još ljepšim i boljim. Moji najdraži dizajneri su više-manje isti posljednjih par godina, s uletom nekih novih, svježih, kao što su Bistričić, Arnautović i Alduk. Oni koje već dugo volim su Dojčinović, Zigman, Sever, Elfsi, Envy Room i Ledenko. Neopisivo se veselim nadolazećim modnim događajima, poput Cro-a-portera, te onom što su nam dizajneri pripremili. Ovaj put ću to sve promatrati iz drugog kuta, kao blogerica i jako me raduje to novo iskustvo.
Kako bi opisala svoj stil? Koji su tvoji 'must have' komadi u ormaru i gdje najčešće kupuješ robu?
- Ma teško se to može opisati jednom riječju. Odijevam se isključivo po raspoloženju. Nekad je to rokerski, nekad romantično i ženstveno, a nekad seksi. Ovisi kako se osjećam taj dan. Must-have u mom ormaru su klasični/vječni komadi koji nikad ne izlaze iz mode, kao što su crna dolčevita, crni sako, balerinke u bež i crnoj boji, mala crna haljina, bijela haljina i dobre traperice, crne lakirane salonke te starke. Odjeću najčešće kupujem u high street dućanima, te kod hrvatskih dizajnera. Sviđa mi se to što rade, želim ih podržati, a i valjda sam doslovno shvatila ono "kupujmo hrvatsko".
Na koji odjevni predmet di dosad potrošila najviše novaca, a da si se istovremeno i osjećala tako dobro?
- Čini mi se da je to bila krznena jakna i da je koštala nekih 5000 kuna, no to je bila dobra investicija jer mislim da ću je nositi idućih 10-ak godina.
- Normalno da laskaju takvi komplimenti, po tom pitanju sam tipično žensko i bilo bi licemjerno reći suprotno, ali da mi više znači dobiti pohvalu zbog dobro odrađenog posla ili nekog djela je isto istina. Što se tiče aduta, teško mi je to reći za sebe, ali evo, kažu da imam dobre noge.
U čemu si sama sebi najprivlačnija?
- U haljini, uvijek! Obožavam haljine i imam ih jako puno. One su zgodne za svaku prigodu i obučen si s jednim komadom robe.
Preferiraš li više dekorativnu ili preparativnu kozmetiku?
- Preparativnu apsolutno! Profesionalno me šminkaju od moje 15-e, tako da kad sam doma i idem u dućan ne želim imati ni trunku šminke na sebi. Na tom polju godinama sam fan prirodne kozmetike, a trenutni broj 1 mi je Weleda, mislim da nema ništa prirodnije na tržištu trenutno. Od dekorativne sam vjerna Chanelu, no tu i tamo ga varam s Givenchyjem i Benefitom.
Najbolje odjeveni Hrvati?
- Odlično odjevenih Hrvatica je jako puno, pa da ne nabrajam prebacit ću se na muškarce. U toj kategoriji pobjeđuje definitivno glumac i redatelj Miran Kurspahić. Ima jako zanimljiv i osebujan stil, pravo je osvježenje.
Koji ti je omiljeni film i koju vrstu glazbe najčešće slušaš?
- Kako sam tipična vaga nemam najbolji film ili album, imam ih uvijek nekoliko najboljih. Volim pogledati dobru dramu, krimić i fantasy, a od glazbe jako volim pop rock, r 'n' b tu i tamo, te naš novi val – Azra, Stublić i Haustor, a od mlađih cro rock bendova veliki sam fan Skauta.
Da ne živiš u Zagrebu, gdje bi živjela i što bi napravila da dobiješ na lotu?
- Živjela bih u Hong Kongu, jer je to moj drugi dom, ljubav i nevjerojatna energija. Volim taj grad od prve i uvijek mu se rado vraćam. Da dobijem na Lotu, hm, to su novci koje nisi zaradio, za koje se nisi namučio, pa bi vjerojatno otišle prije nego bi i došle.
S obzirom na nedavni skandal o neplaćanju manekenki, smatraš li da bi se trebao osnovati sindikat koji bi odlučno krenuo u borbu protiv svih problema modela?
- O osnivanju sindikatu ja već jako dugo govorim, ali me nitko ne sluša. Mislim da ću morati uzeti stvari u svoje ruke, ha-ha. Šalu na stranu, smatram da bi se sve to skupa vezano za modni biznis trebalo malo bolje urediti. Cure bi za svaki posao trebale imati ugovor koji će prije vidjeti, pročitati, provjeriti... Trebali bi se plaćati prekovremeni, netko bi se trebao brinuti o tome da se honorari isplaćuju na vrijeme ili u nekom normalnom roku, da imamo topli obrok kada snimamo 10-12 sati, itd. Definitvno bi cure trebale biti bolje zaštićene s pravne strane i čvrsto se nadam da će se u budućnosti nešto promijeniti po tom pitanju.
I za kraj - kako provodiš svoje slobodno vrijeme i imaš li neke poslovne planove?
- Vrijeme provodim uglavnom radeći, jer se tad najbolje osjećam. Kad ne radim uživam sa svojim dečkom, putujemo, zabavljamo se. Izlazim s prijateljicama, fotografiram sve i svašta, shoppingiram, kuham... Veliki sam hedonist i smatram da se u ovom životu trebamo puno zezati i uživati. Jedan je, samo naš i brzo prođe. Što se tiče planova, ima ih, to je bitno i neću puno o njima da se ne ureknu. Također, s proljećem stižu i neke zgodne suradnje, što me čini jako sretnom!