Marina Jakšić nam donosi zanimljiv razgovor s Barbarom Tomašić, mladom zvijezdom modne agencije Midikenn koja iza sebe ima hrpu uspješnih reklamnih kampanja, naslovnica, editorijala i modnih revija.
Kada pišem, volim to raditi sa ljubavlju i zadovoljstvom. Nekada se uhvatim kako provedem sate pišući, a nakon toga još uvijek imam osjećaj da vrijeme tek treba proći. Najbolje stvari u životu nastaju kada ih najmanje planirate ili kada uistinu radite ono što volite. Slažete li se?
Pablo Neruda, čileanski pjesnik kojeg osobno obožavam poznat je javnosti kao poeta ljubavnih djela. Uvijek rado citiram njegova dijela jer uistinu govore o stvarnim životnim situacijama. “Budi srce u životu, vratit će ti se kao srce. Budi srce kao osoba, bit ćeš okružen srcima u životu“. Smatrate li da vas nečija osobnost i karakter mogu toliko impresionirati? Mene osobno jesu. Upoznajte Barbaru!
Svoje jesensko pisanje posvećeno modelima odlučila sam započeti sa jednim divnim srcem od osobe. Tako jednostavnog i pristupačnog modela prije nje nisam upoznala. Barbara je moja najdraža hrvatska manekenka i jedna od osoba kojima se divim.
Barbara Tomašić rođena je 1986. godine u Zagrebu i studentica je psihologije. Sa zadovoljstvom želim istaknuti da je Barbara iz Velike Gorice i da uvijek uživam kada gledam njene fotografije koje krase velikogorički X-nation. Ona je pravi radoholičar i osoba koja konstantno nešto radi. Besposličarenje je za Barbaru strani pojam.
Jako mali broj manekenki se može pohvaliti stvarima i osobinama koje krase upravo Barbaru. Oduševilo me je to što Barbara volontira na Hrabrom telefonu. Djela čine osobnost jednog čovjeka, pa smatram da o njoj ova činjenica govori mnogo toga.
Članica je hrvatske modne agencije Midikenn i jedna od rijetkih manekenki uz koju se ne vežu nikakvi skandali. Oduvijek sam tvrdila da ljudi koji najbolje rade nemaju potrebu za iskazivanjem. Oni koji se razumiju u modnu industriju reći će da je Barbara definitivno vrh. Svoje pisanje ove jeseni započela sam upravo s Barbarom jer želim pokazati tko su zapravo uspješni hrvatski modeli. U slobodno vrijeme Barbara uči njemački jezik i bavi se trčanjem.
Za mene si jedna od najvećih hrvatskih manekenki. Reci mi koje bi svoje poslove izdvojila kao najdraže?
“Definitivno kampanju za Levi’s, koja je bila moj prvi boom! Nakon nje uslijedila je ona 2. i 3. i 4. i evo sad 5 zaredom. Jedan od najfinijih poslova u punom smislu te riječi je bila kampanja za veliku robnu kuću u Londonu, Harvey Nichols, kada se snimalo sa svim mogućim delicijama koje tamo postoje.
Kampanja za Paul Smith mi je vrlo draga, jer je u pitanju veliki brand, dok mi je od reklamne kampanje za Lancome još uvijek ostalo nešto poklonjene šminke. Snimala sam editorijale za Elle, I-D, Harper’s Bazaar, a evo sada nedavno i za Vouge…“
Model si s dosta iskustva. Puno si proputovala, vidjela, upoznala i naučila. Što misliš o modellingu nekad i sad?
“Nekad i sad? Kao prije devedesetih? Mislim da je danas mnogo teže uspjeti (ma što to značilo), a isto tako i održati se na vrhu. Puno je više cura, tržište vas se brzo zasiti i nije prioritet stvoriti top modele koji će trajati 5-10 godina, već modele za kratki rok.
Mislim da su prije obline bile cjenjenije. Unatoč svemu, mislim da ipak nije sve tako crno, dapače! Sada je tako kako jest, treba uživati u tome što se nudi i izvući maksimum.“
Najdraže mjesto koje si posjetila? Gdje se osjećaš kao kod kuće?
“Ove godine sam počela s upoznavanjem Azije, bila sam na Taiwanu i osjetila sam iznimno pozitivne vibracije. To je dosta utjecalo na moj boravak tamo, pa tako i na mene. Planiram se vratiti u Aziju, otkrivati ju, ali – također – otkrivati i sebe. Srcu mi je prirastao moj London, u kojem bih uistinu mogla živjeti jednog dana. Nastojim biti što otvorenija prema onome što mi život donosi i to me veseli.“
Jedna si od rijetkih hrvatskih manekenki koja je radila velike reklamne kampanje, osvajala si naslovnice i editorijale poznatih magazina. Kakav je osjećaj biti dio svega toga?
“Iskreno, tek sada, kada napravim pokoju pauzu od svega toga, vidim da sam zapravo napravila puno s obzirom na jedinicu vremena i cijeli potreban “paket“. Ponosna sam! Naravno, uvijek se može napraviti više i bolje, ali čaša uvijek može biti poluprazna, kao i polupuna. Sva ta iskustva vrlo su bitan dio mog života, bila i ostala… Zahvalna sam Bogu na pruženoj prilici!“
Što bi savjetovala mlađim kolegicama i budućim modelima?
“Savjetovala bih im da se više posvete sebi, da iskoriste danu ljepotu i uživaju u modellingu dok mogu. Istovremeno, neka ostanu svoje, neka uživaju u trenucima koji su im dani. Čini mi se bitnim za reći da djevojka treba biti svoja, čvrsto na zemlji, a ne identificirati sebe sa djevojkom na pisti. Pokušavam reći da ne treba taj posao uzimati previše k srcu, već više prolaziti kroz njega opušteno, easy going.
Studiraš psihologiju. Gdje se vidiš u budućnosti?
“Hm... Široko je to područje! Za sada sam uspjela zadržati vatru u sebi glede kliničke psihologije i psihoterapije. Ne bih ulazila u detaljnije planove jer budućnost nosi svoje. Možda ćemo o tome u nekom drugom intervjuu.“
“Rekla bih da je najvažnija. Modelling je puno više od naslikavanja i zabave, kako ga obično vole prezentirati. To je jedna nezamjenjiva životna škola, i mislim da upravo taj posao ojača mladu osobu da se izgradi na vrijeme, da sazrije. Ukoliko osoba nije psihički spremna za taj posao, mislim da ništa pozitivno iz tog ne može proizaći. Znači, psihička pripremljenost prije svega!“
Smatraš li da dizajneri modele ponekad doživljavaju kao ‚komade mesa’?
“Zasigurno! Mi smo divne i krasne... ZA NJIHOVU ODJEĆU. Poanta je u tome da odjeća izgleda lijepo te da mi izgledamo lijepo kako bi odjeća mogla izgledati još ljepše. Ali kada si svjestan toga, ne uzimaš to ka srcu. Dapače, otvoreniji si tome svemu jer ti je jasno kako cijeli sistem funkcionira. No, budimo realni, nije baš da u drugim branšama sve puca od empatije i brige za dobrobit kolega na poslu. Možda nije bitno kako zaposlenik izgleda (i o tome bi se moglo pričati), već je važna neka druga osobina, ali u osnovi svega mislim da je to princip po kojem naše društvo globalno gledajući funkcionira. Nažalost, dakako.“
Odakle crpiš snagu? Koje su tvoje slabosti?
“Moja snaga je Isus, ali i moja majka te padovi nakon kojih sam se uzdigla... Trudim se, polazim od one da je današnji dan početak ostatka mog života...
Slabosti... Zasigurno perfekcionizam, koji često može odvesti u frustraciju. Radim na tome da budem više opuštena, manje dinamična i ubrzana. Nastojim zadržati unutarnji mir. Neke stvari su dio mene i takve sam ih prihvatila, no neke želim i mogu promijeniti i stoga i radim na tome, a samim time dobivam novu snagu i nastavljam dalje, prema naprijed. Instant rješenja koja koristim su i trčanje, bilo u prirodi ili teretani, odlazak u crkvu i prirodu.“
Odlučuješ li razumom, srcem ili s guts feeling?
“Ovisi o situaciji. Mislim da sve kreće od srca ili intuicije, koja će nas pokrenuti da razmislimo, da se zapitamo, osjetimo zadovoljnima ili nezadovoljnima. Tada bih prepustila mjesto razumu i pokušala što realnije prosuditi o čemu je riječ i donijeti odluku. Čini mi se da se to može primijeniti na gotovo sve aspekte života. I u odnosima, mislim da brakovi od 30,40 godina ne opstaju samo zbog ljubavi, već i mnogo kompromisa, razgovora, uvažavanja, a za to je potreban um. Možda prema ovome djelujem kao „programirana ledena kraljica“, no uistinu mi se čini da donositi odluke isključivo na osnovu srca nije niti mudro niti zrelo, iako tada ne bismo imali ljude poput Majke Terezije. Ali i o tome bih mogla reći riječ-dvije. Naime, mislim da postoji razlika između nagonskog reagiranja („kako te ponesu osjećaji“), i kada si vođen kroz život pozivom koji proizlazi iz srca... To su posve oprečne stvari, rekla bih.“