Ghost u Barceloni. Foto: Srečko Zajec, CroModa
Više se ne čini posve neutemeljeno reći da Ghost polako postaje rock verzija legendarne ABBA-e. Gledali smo ih u Barceloni, evo kako smo se proveli.
Uz iznimku 2018., švedski
Ghost sam uživo pratio svake godine krenuvši od 2014. i njihovog nastupa na austrijskom Nova Rock festivalu. To doba se odnosilo na njihov drugi album "Infestissumam" te drugu reinkarnaciju
masterminda Tobiasa Forgea, u tom periodu poznatijeg kao i Papa Emeritus II. Već oko tog perioda (pričamo upravo o navedenom drugom albumu i njegovom izdavanju 2013.) postalo je jasno da se oko ovog benda događa nešto što bi vrlo lako moglo eksponencijalno utjecati na njihov razvojni put, a samim time i posljedičnu slavu.
Kako god, od izlaska trećeg albuma "Meliore", dolaska novog-starog frontmena kanaliziranog kroz lik i djelo Pape Emeritusa III, te praćenje
nastupa uživo u Ženevi 2015.,
Grazu 2016. i Beču 2017., upravo je ekstenzivni live touring period označio prijelomnicu koja se desila 2018. i lansirala bend u zvijezdanu orbitu. Četvrti album "Prequelle", uz dodatak nezaobilaznih medijski "potentnih" sudskih tužbi između bivših članova te sklapanja prijateljstva s jednom Metallicom, označio je prekretnicu u kojoj Ghost iza sebe ostavlja male zagušljive underground dvorane i sprema se postati arenskim bendom.
Iako sam 2018. silom prilika preskočio pogledati ove osebujne Šveđane, adventski predbožićni period možda predstavlja i idealnu priliku za pogledati okultne figure Ghosta u njihovom punom sjaju (podsjetimo se još jednom
teksta iz Ženeve). I dok je nekoć sotonski vintage-doom-heavy-rock zvuk evoluirao u glamurozniji vintage-doom-heavy-rock-pop (s velikim naglaskom na pop), tako su i dvorane u kojima Ghost nastupa postajale sve veće i veće. Ponekad poprilično dekadentna Barcelona spletom okolnosti je ugostila taj isti Ghost na poznatom brdu Montjuïc, odnosno dvorani Sant Jordi Club i to na samom kraju turneje "The Ultimate Tour Named Death" koja predstavlja još jednu prekretnicu budući da 2020. označava period u kojem će se kovati novi album.
Ghost u Barceloni. Foto: Srečko Zajec, CroModa
Kardinal Copia, sad već četvrta reinkarnacija osebujnog frontmena Tobiasa, od prve do zadnje sekunde nastupa dao je do znanja da ovaj bend predstavlja jedno od najvećih iznenađenja na alternativnoj sceni te da niti ova sadašnja razina koja podrazumijeva sviranje ispred tisuće i tisuće ljudi nije krajnja granica kojoj se teži. Ghost možda već sada možemo smatrati svojevrsnim rock antipodom super slavne ABBA-e, međutim na kraju dana takav ishod nije niti posve neočekivan. Često volim istaknuti da Švedska kao leglo multitalentiranih glazbenih producenata i jake glazbene industrije predstavlja fokalnu točku američke showbiz scene te da bez njezinih aktera pop zvijezde poput Lady Gage ne bi ni izbliza imali takve potentne klupske i radio hitove.
Uspjeh Ghosta većim dijelom može svoj uspjeh zahvaliti vrhunskom menadžmentu, odličnom
artworku, smislu za imidž, ali ponajviše
pop producentima koji bogohulnoj rock glazbi daju iznimnu dozu profinjenosti i pitkosti. Koncert u adventskoj Barceloni stoga nije mogao biti bolje odabran - poznavajući horde uvrnutih španjolskih slikara i umjetnika, društvo u kojem seksualna dekadencija ponekad doseže zavidne razine, današnji Ghost je gotovo pa savršeni gost.
Za ovaj švedski bend koncerti više ne označavaju samo glazbu, već glazbeno-kazališni igrokaz u kojem su sve više naglašene bombastične mega skladbe, spektakularni efekti, izmjena kostima, dolazeći i odlazeći glumci/glazbenici te bezbrojne seksualne alegorije. Viđeno u Berceloni govori o tome da sljedeći korak za ovaj bend neće biti stepenica više, već minimalno dvije do tri.
Ako u obzir uzmemo prijašnje izjave Tobiasa Forgea poput onih o neminovnosti suradnje s pop producentima i stvaranju arenskih rock himni, budućnost za Ghost je i više no svijetla.
