Brixton i Art Deco vs. japanski harakiri
Trošiti previše riječi na headlinere po meni baš i nema smisla, tim više što njeguju neki nevjerojatno odbojni klošarski stil koji odvratno podsjeća na konzumaciju još odvratnijeg metal vina ribar. Apropo toga, Crossfaith je punokrvni predstavnik turbo ultra modernog izričaja prepunog elektronike i ako se u cijeli kontekst stavi činjenica da potječu iz Japana, finalni nusproizvod može biti sve samo ne dosadan. Nakon četiri izdana albuma, od koji su prva tri preslika luđačkog live performansa, momci iz zemlje izlazećeg sunca zadnjim izdanjem Xeno vidljivo skreću u sferu komercijalnijeg zvuka koji donekle ublažava nasilnu zvučnu sliku - barem pri preslušavanju diska unutar privatna četiri zida slušatelja.Na londonskom koncertu, a vjerujem i općenito, mekši zvuk novog uratka nipošto nije predstavljao minus jer furioznost kojim ovaj bend gazi sve pred sobom nadilazi dobar dio kolega im sa scene. Pritom nove stvari uživo zvuče podjednako ubojito kao i nekoliko godina stari klasici koji sežu sve do 2009. godine i prvog službenog diska. Odsvirajući ravno osam skladbi u potpunosti su zasjenili gotovo nevidljive predgrupe Yashin i Hed PE, a kao što sam već napisao, niti Skindred u tom kotlu nije najbolje konkurirao. Šlag na vrhu torte je predstavljala obrada Prodigyevog Omena koji je u ovoj verziji zvučio nekoliko koplja bolje od originala (opet naglašavam Pendulum i njihovu verziju Voodoo People). Znajući da Japanci njeguju visoki radni elan koji ih često dovodi i do suicida uopće ne sumnjam u predviđanja koja idu u prilog još većoj slavi i popularnosti japanskog kolektiva. Usudio bih se reći da će kombinacija radne kulture, energičnih izvedbi i aktualnosti stila dečkima uskoro osigurati kudikamo jače festivalske slotove i koncertne pakete.
Kako je britanska turneja bila iznimno kratkog vremenskog karaktera, a Xeno je tek nedavno izašao ispod peke, u 2016. nam se smiješi niz koncerata ovih majstora electronicore kuhinje. Osim turneje po rodnom Japanu, Europa je opet u planu tijekom cijelog ožujka. Kako to već obično biva u Hrvata, za svaki iole egzotičniji zvuk potrebno je potegnuti malo na sjever pa će Beč 08.03.2016. ugostiti kosooke luđake koji će zasigurno pokazati još više energije i kaosa nego što je stalo u londonskih 35 minuta. Tada nam se pruža odlična prilika da se svi lagano počnemo zagrijavati za ljetne festivale. Vidimo se.