Damir Tiljak: Fotografi, probudite se!

Poznati hrvatski fotograf i urednik portala Fot-o-grafiti.hr, ujedno i magistar kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, za CroModu govori o svojim fotografskim počecima i radovima, analizira stanje fotografije u Hrvatskoj, ukazuje na egzistencijalne probleme fotografa te nam prenosi dašak modne, fotografske umjetnosti

Damir Tiljak, poznati hrvatski fotograf i urednik portala Fot-o-grafiti.hr, ujedno i magistar kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, za CroModu govori o svojim fotografskim počecima i radovima, analizira stanje fotografije u Hrvatskoj, ukazuje na egzistencijalne probleme fotografa te nam prenosi dašak modne, fotografske umjetnosti

Damir Tiljak fotografijom se počeo baviti 1981. godine. Godinu dana kasnije u sklopu dodiplomskog studija upisuje kolegij Posebna poglavlja fizičke kemije,  koji je uključivao teoretski i praktični dio proizvodnje fotografije. Nakon magisterija iz fotokemije, za osobne potrebe i zadovoljstva radi počinje se baviti različitim aspektima fotografije. Pohađao je tečaj slikanja i crtanja u centru za likovni odgoj grada Zagreba. 2000. radio je kao profesor na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna na odjelu fotografije.

Radio je kao urednik fotografije na web stranicama “Urbani argonaut“, “Online“ i “Moj Hinet“, te kao dugogodišnji suradnik kompanije Levi’s u ulozi urednika fotografije i filma. Urednik je i osnivač fotografskog portala Fot-o-grafiti za sve zaljubljenike u fotografiju. Radio je za British Council, Avon i Osram, modnu agenciju Midikenn, Metroplitan.... Voditelj je modnih radionica i tečajeva te se bavi organizacijom fotografskih eventa i promotivnih događaja za kompanije kao što su HP, IBM, Olympus i Sony. 

CroModa.com: Što misliš o fotografima u Hrvatskoj? Da li su na važnim pozicijama pogrešni - nekompetentni - ljudi koji nemaju veze s tim područjem? 

Damir Tiljak: “Fotografi u Hrvatskoj su neorganizirani, dozvoljavaju da ih svi potkradaju, ne bore se za svoja prava… Fotografi su još uvijek gomila pojedinaca od kojih svaki radi svoje i u svakom drugom fotografu vidi konkurenta, a ne suradnika. Djelomično su za to krivi i nekompetentni ljudi, kako ih ti nazivaš, jer danas svi misle da znaju sve o fotografiji i da mogu određivati što je dobra, a što loša fotografija. Sami fotografi se ne suprostavljaju takvim pojedincima strahujući da ne izgube naručeni posao. Time sebi rade lošu uslugu jer su kratkoročno nešto postigli, tj. zaradili neki honorar, ali na duge staze su se pristali odreći svoje stručnosti i kompetentnosti. To je kao virus koji se širi kada uđe u ljudski sustav, dok ga potpuno ne onesposobi. 

Vidio sam to mnogo puta, a viđam to i dalje, ne samo u poslovnim odnosima već i u svakodnevnom životu. Osobe koje su prvi put primile fotografski aparat u ruke  ne razmišljaju o tome koliko je zapravo neka fotografija previše kompleksna da bi ju razumjeli. Oni neće reći “ja ovu fotografiju ne razumijem” nego jednostavno kažu: “Ova fotografija je bez veze“! Smatraju da ih to što su snimili stotinjak fotografija čini kompetentnim. Istovremeno ne znaju što se događa s fotografijom u svijetu jer se kreću po raznovrsnim webovima na koje fotografije stavljaju osobe iste razine znanja, početnici koji traže vodstvo i savjet. Time stvaraju mrežu neznanja i neupućenosti u kojoj jedni drugima daju podršku i iz koje vjerojatno nikada neće izaći, jer ih nema tko uputiti u pravom smjeru“ 

CroModa.com: Može li se od fotografije pristojno živjeti, ili je sve to još uvijek na razini hobija? 

Damir Tiljak: “Od fotografije se može pristojno živjeti, ali to nije lagani, ekskluzivni, glamurozni posao, kako ga fotografske lovokradice zamišljaju. Nemam drugi izraz za te ljude koji se povremeno ubacuju u poslove i time uništavaju tuđe karijere. Lovokradice su istrijebile mnogo vrsta, a uskoro bi mogli istrijebiti i fotografe ukoliko se ovi sami ne organiziraju i ne izbace ih sa svog područja. Odlično je kada imaš neki siguran posao i povremeno si na crno povećaš dohodak nekim poslićem fotografiranja. Međutim, kada moraš imati mjesečnu kvotu da bi preživio - fotografija dobiva smisao! Viđao sam kako se kod fotografskih lovokradica nakon dva sata fotografiranja entuzijazam gasi  i nastupa kreativna blokada."

"Fotografi su umjetnici, a ne poslovni ljudi!"

"Posao fotografa je izuzetno težak, moraš biti kreativan skoro svaki dan, svakog trenutka, kroz cijelu godinu, cijeli život. Nije to jednostavno, a ni lako!  Drugi problem je poslovanje. Fotografi su u duši umjetnici, a ne poslovni ljudi. Međutim, oni moraju biti sve. Briga oko marketinga, računovodstvo, borba oko same naplate , ugovori i na kraju se od njih očekuje da naprave genijalne fotke.“ 

CroModa.com: Da li u Hrvatskoj ima kvalitetnih fotografa i koje bi izdvojio kao najbolje? 

Damir Tiljak: “Imamo mnogo izuzetnih fotografa. Ako pogledamo u kojim uvjetima rade i za koje honorare, moram reći da stvaraju čudo od fotografije! Produkcija je kod nas nepostojeća pojava, asistente imaju samo pojedini fotografi, oprema s kojom rade je više stvar kompromisa nego potrebe. Pod time ne smatram samo fotografski aparat, jer on je manji dio onoga što ti treba. Fotografu treba rasvjeta, kvalitetan printer, kvalitetno računalo, vrhunski monitor, skupi programi za obradu, ogromni kapaciteti za pohranu, sustavi za upravljanje bojom, prostor u kojem će se sve to snimiti i školovanje koje će objediniti u konzistentnu cjelinu. Fotografija je izuzetno kompleksna i znatno je više od pritiska na okidač.

Imena ne bih davao, imamo dosta odličnih fotografa, a ako kojeg ispustim grist će me savjest sljedećih par godina;).

CroModa.com: Na čemu trenutno radiš? Kakvi su ti planovi?

Damir Tiljak: “Projekte stalno imam u glavi, a planovi su mi uvijek veliki. Problem je u realizaciji, u smislu vremena kojeg nikada nema dovoljno, životne obveze traže svoje, raditi se mora kako bi se preživjelo, a projekti čekaju neka manje zahtjevna vremena. Trenutno radim na projektima s grupom suradnika koji su nekada bili polaznici mojih tečajeva. Želimo osvijestiti tržište fotografije, ne komercijalne već one umjetničke. Radimo prodajne izložbe , želimo dovesti fotografije ljudima u stanove, kuće, na zid, u javne prostore. Ovo je tek maleni početak , strpljivi smo i marljivi. Smatramo da fotografija ima svoju vrijednost i u tom kontekstu i njega pokušavamo provesti. Na taj način ne ulazimo na teritorij osoba koji od fotografije žive u komercijalnom kontekstu naručenih snimanja i editorijala , a otvaramo mogućnost i njima da iskoriste novi prostor za plasiranje radova, kada ga jednom osvojimo.“