Freja Beha
Svi se dobro sjećamo supermodela iz osamdesetih godina: Cindy Crawford, Tatjana Patitz, Linda Evangelista, Claudia Schiffer, Naomi Campbell, Eva Herzigova ... One su bile prelijepe sa svojim simetričnim, ženstvenim crtama lica, a da ne govorimo o njihovim perfektnim tijelima. Ljudi su im se divili, a sve žene su htjele izgledati kao one.
Ali, sada je nastupila jedna nova era u svijetu mode, jer su dizajneri otkrili drugu stranu ženske ljepote; sada se traže manekenke koje imaju posebnu individualnost, specifične i izrazite crte lica koje ne moraju podsjećati na dosadašnje ideale ljepote.
Pošto mnogi svjetski dizajneri svoje runaway-piste danas koncipiraju kao kazališnu predstavu sa simboličnim aluzijama i citatima iz umjetnosti, povijesti, filma i književnosti, tako oni žele da su i manekenke sklone umjetnosti i da su sposobne s lakoćom uskočiti u nove uloge i pri tome predstaviti različite stilove.
Današnji manekenke na internacionalnim pistama su sve drugo osim perfektne. Na ulici ih vjerovatno ne bi ni prepoznali kao manekenke. Nisu ružne, baš suprotno od toga: One posjeduju ono izvjesno nezamjenjivo «nešto». S jedne strane je to jako simpatično, a s druge strane smo oduvijek i znali da je prava ljepota ustvari i sam način na koji jedna osoba zrači.
I još po nečemu se ove manekenke razlikuju od dosadašnjih supermodela: Za njih moda nije sve, niti su stvorile oko sebe modni kult, ne zanimaju ih glamoruzni nastupi van posla, a za neke od njih pista nije jedina pozornica ...
Ali, iskreno govoreći, neki od novih manekenki su jednostavno prelijepe.
{mosgoogle center}
Povezano
