Dean Pelić: Manekenstvo nije nošenje gaća po birtijama

O modelingu u Hrvatskoj i inozemstvu razgovarali smo s domaćim manekenom, odnedavno i kolumnistom Index.hr-a - Deanom Pelićem

CroModa: Deane, nakon što si u vrlo kratkom roku osvojio domaću modnu scenu, prebacio si se na onu milansku. Kakvi su tvoji dojmovi?

Kod nas se manekenkama ili manekenima smatra neke koji iza sebe nemaju nijednu kampanju ili editorijal ili bilo kakav ozbiljan posao vrijedan reference, a da ne govorim o inozemnoj karijeri

Dean Pelić: Ne znam baš je li 6 godina baš kratak rok; tada je, naime, počela moja manekenska karijera. Nedavno sam se u kolumni koju pišem za jedan domaći internetski portal prisjetio svojih početaka. Prvo snimanje imao sam za jedan hrvatski lanac trgovina. Nekoliko godina poslije, nakon brojnih revija, snimanja za hrvatske časopise, desetke revija, TV reklama, billboard plakata, sjedim u Milanu. Zavolio sam taj grad, iako mi je trebalo neko vrijeme. A modna scena je nešto potpuno drugačije od one naše. Profesionalnost, u prvom redu.

Kako je točno započela tvoja manekenska karijera?

– Prvo statiranjem u TV emisijama, a onda sam odlučio krenuti malo profesionalnije te sam snimio nekoliko profesionalnih fotki i odnio ih u agenciju. Njihova prva rečenica bila je: "Gdje si bio do sada?" a druga: "Ti ćeš jako puno raditi". Tako je i bilo. Dva dana poslije, bio sam na svom prvom snimanju, a potom i na svojoj prvoj reviji. A nakon toga su poslovi samo krenuli.

Koji je prvi inozemni angažman koji si dobio i kakve uspomene vežeš uz njega?

– Prvi inozemni angažman bio je, čini mi se, snimanje u Poljskoj. Zvao me agent i rekao da su klijenti zainteresirani za snimanje dvije kampanje za dva različita branda. Jedna je bila modna testna kampanja za Mangano, a druga nevezana za modu, za poljski brnd Sevroll. Klijenti su mi platili put, avione, vilu, vozača i proveo sam nekoliko dana u Varšavi. Dosta sam radio, ali imao sam i nešto vremena za razgledavanje grada. Nakon toga, kada sam preselio u Milano, praktički dva dana nakon što sam stigao dobio sam posao za Johna Galliana. Radio sam još između ostalog i u Grčkoj, Sloveniji, a prošlo ljeto snimio sam i veliku svjetsku kampanju za francuski brand Scalise u Saint-Tropezu. Bilo je to fenomenalno iskustvo - snimati na Azurnoj obali, na njihovim plažama, vilama... upoznao sam super ljude i iako se dosta radilo, uspio sam se odlično provesti. Ne može ti biti loše u Saint-Tropezu, Nici i Monte Carlu.
 
Koje su razlike u modelingu u Hrvatskoj i svijetu? Možeš li napraviti malu usporedbu na osnovu vlastitog iskustva?

– To se teško da uspoređivati. Vani je to na profesionalnom nivou. Radi se od jutra do navečer. Ujutro si u agenciji, radiš polaroide, potom si na castinzima koji su obavezni, a schedule dobiješ večer prije. Radni dan traje otprilike do 6 popodne. A ono slobodno vrijeme provodiš u metrou. No, ono što je drugačije jesu pristup, ljudi, količina posla, ali i profesionalnost. Tamo se zaista radi. I to se zove manekenstvo. Kod nas se manekenstvom smatra nošenje nekakvih nazovi revijica, gaća po shopping centrima ili birtijama ili nekakvim čudnim "modnim" eventima. Kod nas se manekenkama ili manekenima smatra neke koji iza sebe nemaju nijednu kampanju ili editorijal ili bilo kakav ozbiljan posao vrijedan reference, a da ne govorim o inozemnoj karijeri. I dok god to tako bude, nemoguće je uopće uspoređivati modeling vani i na domaćem terenu.

Što više voliš - snimanja ili revije?

– Snimanja. Iako prije revije postoji, nazovimo to tako, malo više adrenalina, pa je to zabavnije. Ali čekanje revija, i pripreme za 15-ak sekundi hoda, zna biti dosadno. Uživam u snimanjima i kreativnim idejama, a i uvijek me zapadnu odlične modne kombinacije koje ne nosim često privatno.

Što si naučio o sebi otkad si u ovom poslu?

– Ovaj posao pomogao mi je izgraditi samopouzdanje. I to mi je daleko najbitnije. Padovi, ali i uspjesi, dio su svakodnevnice u ovom poslu tako da me i to dodatno očvrsnulo. Iako bih čak rekao da je bilo puno više neuspjeha nego uspjeha. Ali bit je naučiti nositi se s time i ne odustajati. Naučiš ne mariti za tuđa mišljenja i davati sve od sebe.

Omiljeni domaći i svjetski dizajneri?

– U Hrvatskoj sam već nekoliko godina zaštitno lice za Martina Arbanasa te njegov rad kao i kvalitetu jako cijenim. A od svjetskih dizajnera... ne znam, ovo će možda zvučati čudno, ali ne pratim previše modu i općenito modnu scenu, no kad bih trebao birati, u užem krugu bi bili Tom Ford, Armanij, Philipp Plein... Poslovno sam nosio na stotine odijela svih mogućih dizajnera, ali privatno moj stil je više neki sport-casual. Mislim da imam jedno, ako i jedno, odijelo u ormaru.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

– Na treningu, u prirodi, na plaži. Svaki slobodan trenutak nastojim provesti čim više vani. Ne gledam TV, rijetko čitam portale... volim čitati putopise, gledati dokumentarce, pišem kolumnu i volim putovati. U principu, najviše zbog putovanja sam se i odlučio krenuti u inozemnu karijeru.

Na kakvu poslovnu ponudu nikada ne bi pristao?

– Na onu koja za sebe veže nekakav nemoral. Takve ponude odmah u startu odbijam. Također odbijam raditi i s neprofesionalnim ljudima i u neprofesionalnom okruženju. Za mene je modeling posao, ozbiljan posao, i ja mu tako i pristupam.

Najzgodnija Hrvatica?

– Nemam pojma. Dugo se nisam zagledao u neku Hrvaticu, iako bez dvojbe mogu reći da su naše žene među najljepšima u svijetu. Radio sam sa i upoznao mnogo raznih cura u inozemstvu, ali generalno gledajući - Hrvatice su top! A najzgodnija... neka plavuša ili brineta sa zelenim očima. Ima li koja?

Za kraj - kakvi su tvoji daljnji planovi?

– Sad u Hrvatskoj imam nekoliko dogovorenih kampanja, a imam i neke ponude za azijsko tržište, kao i za još neke europske destinacije. No, sve to još moram detaljnije proučiti i u dogovoru sa agentima donijeti odluku.