Mislim da je hrvatska modna scena jako bogata, čak možda i prebogata za ovaj mali prostor
U opisu tvoga bloga stoji da želiš biti netko važan u svijetu mode. Možeš li nam reći nešto više o tome?- 'Fashion wannabe' je zapravo sintagma koja ironizira sve ljude u svijetu mode koji nisu zaslužili titulu važnog. Tako sam se i ja u vlastitom opisu odlučio pomalo ismijati na račun svih tih ljudi koji žele biti netko, a zapravo su nitko. No, zasigurno bih htio jednog dana biti veliki modni stilist i kostimograf u rangu Erica Damana, Rachel Zoe i Brada Goreskog.
Kako bi opisao svoj vlastiti stil i što najviše utječe na njega?
- Joj, to mi je uvijek teško pitanje. Postoje dvije strane nečijeg stila - ono kako netko želi izgledati i ono kako zapravo izgleda. Svoj stil bih opisao kao skandinavski chic prožet osamdesetima s utjecajem rockabilly kulture, jer obožavam čiste linije i kontrast tvrdoće i mekoće sjevernjačkog dizajna, ali volim te siluete maksimalizirati i na neki način učiniti ih svojima. Također, mislim da svaki outfit treba u sebi sadržavati malo smisla za humor tako da uvijek probam uključiti neki smješan detalj poput šarenog sata, čarapa u boji ili mašne u ludom printu. E sad, izgledam li kao miks svega toga, teško je reći.
- Boom je počeo još i prije nego sam ga ja otvorio, stoga mogu reći da sam i ja 'dijete' tog blog booma. No, kroz vrijeme se izdvoje ljudi koji to rade iz čiste ljubavi i oni koji to čine zbog želje za slavom ili pozivnicama za evente. Poanta mojeg bloga je pokazati ljudima da i u Hrvatskoj postoje muškarci koje nije strah obući nešto ludo. No, svakako se nadam da će mi blog pomoći i u karijeri modnog stilista.
Što po tebi čini kvalitetan modni blog i kakva je uopće uloga modnih blogera?
- Pojam kvalitetnog bloga je zapravo relativan jer postoje svakojaki blogovi, ali mogu reći da postoje neke karakteristike koje svaki dobar blog posjeduje. To su jednostavan dizajn, zanimljive fotografije i što redovitije pisanje. To je ono što ja tražim kod blogera kada odlučujem koji će ući u moju dnevnu rutinu čitanja. Naravno, drugima će biti bitnija kvaliteta fotografija ili broj komentara, ali zato svi mi blogeri i jesmo različiti.
Koje domaće i strane blogove pratiš?
- Smatram da bi bilo potpuno neprofesionalno da ne pratim blogove uopće, jer svaka osoba bi trebala poznavati najpopularnije i najbolje iz vlastite 'branše'. Od naših pratim prvenstveno svoje prijateljice: Ljupku (Guerrilla girl), Anu (Psycho couture), Martinu i Katarinu (Fashion gossip), Mateu (Gypsy gardens), Sonju (Trendy white) i druge (Little fashion paradise, Style and coffee, Absence of light...). Također, s vremena na vrijeme pogledam i ostatak hrvatske modne scene (La Style Muse, 1, 2, 3 style!, Fashionrocks-vogue...). Obožavam bosanske blogerice i blogere, a vanregionalni blogovi koje pobožno pratim svakako su Bryan boy, Atlantic pacific i Fashiontoast.
- Inače me fotkaju moji doma (mama, tata ili sestra), a ponekad me 'okine' i netko od prijatelja. Obožavam kad me fotka Ana (Psycho couture), jer se tad najbolje nasmijem.
Što misliš o hrvatskoj modnoj sceni i koji su ti omiljeni dizajneri?
- Mislim da je hrvatska modna scena jako bogata, čak možda i prebogata za ovaj mali prostor. Imam nekoliko omiljenih domaćih dizajnera - Adela Kliškić i Nikola Barbir (kao i cijeli koncept Clash of 9), Aleksandra Dojčinović, Envy room, Zoran Aragović, a apsolutni favorit mi je Andreja Bistričić.
Gdje najčešće kupuješ i koliko mjesečno trošiš na odjeću?
- Najviše kupujem u lancima high-street brandova poput H&M-a i Zare, ali jednako često kupujem i preko interneta. Omiljeni internet brandovi su mi svakako Asos, 80's purple, Topman i Self clothing. Poznato je i da sam lud za second hand odjećom i moji me doma već ismijavaju zbog količine takvih krpica ormaru. Što se tiče trošenja, zaista je relativno. Jedan mjesec znam obaviti i do nekoliko velikih shoppinga, a drugi mogu kupiti tek par komada u second handu. No, siguran sam da nije prošao niti jedan mjesec da barem čarape nisam kupio.
- E, to mi je jako teško pitanje. Obožavam gotovo sav asesoar - od šešira i mašni, preko naočala i satova do narukvica i marama. Jedino što zaista rijetko nosim su lančići, a prstenje zaista nikada ne nosim.
Nedavno si dobio priliku sudjelovati sa ostalim blogericama u zabavnom editorijalu, organiziranom od strane branda Accessoires i Cro A Portera. Kako si se snašao s djevojkama i jesi li našao koju stvarčicu za sebe?
- Cijeli koncept tog editorijala je izrazito zabavan. Igrao sam se stilista i odlučio sam stvoriti tri totalno različita outfita, a potpuno dosljedna svojem stilu. Tako sam u jednom glumio rockera, u drugom ljubitelja vintage komada, a u trećem onog ležernog lika iz osamdesetih. Uz svaki sam outfit dodao Accessoiresove detalje koji su zaista podigli sve tri kombinacije. Definitivni favoriti su mi bila dva šešira i jedan džepni sat.
Oblače li se modni blogeri bolje nego neke javne osobe?
- Smatram da i među blogerima i među običnim ljudima na ulici možemo naći količinu stila koje apsolutno hrvatska estrada ne posjeduje. Svakako, ima i iznimki, ali definitivno smatram da ima jako kreativnih 'no name' ljudi s izrazito puno stila.
Koji te grad oduševljava svojim street-style kombinacijama?
- Kao što sam rekao, skandinavski stil me oduvijek oduševljava, stoga su Kopenhagen i Stockholm svakako moji prvi odabiri. No, zbog nedostatka boje na njihovim ulicama, spojio bih ta dva grada s metropolama poput Tokyja i Londona koji pršte šarenilom. A kada bi sve to pomiješali, dobili bismo vjerojatno jedan grad sličan New Yorku. No, nije ni Zagreb za baciti, svakako moram pohvaliti napredak koji je izrazito očit u posljednjih nekoliko godina.
Za kraj - imaš li još kakvu strast, osim prema modi?
- I prije nego što sam znao što je moda, plesao sam i pjevao, stoga mogu reći da je glazba moja velika strast. Već se deset godina bavim akrobatskim rock'n'rollom, tako da nisam samo 'one-trick-pony'.
> Style-brick-road
> Blogomanija