Prvi je kolovoza 1937. godine. Gerda Taro napunila bi taj dan dvadeset sedam godina. Umjesto toga, održan je njen sprovod. Tužnu procesiju predvodi André Friedmann, koji će sam nastaviti raditi kao Robert Capa, muškarac koji je Taro naučio koristiti se Leicom. Zajedno su bilježili zločine fašista u Španjolskom građanskom ratu. Tu su i ostali koji su obilježili njen prerano okončani život; Ruth Cerf, njena stara prijateljica iz Leipziga, s kojom je pobjegla u Pariz; bivši ljubavnik Willy Chardack, Georg Kuritzkes, još jedna nekadašnja ljubav i ključna figura u Međunarodnim brigadama. Svaki od njih poznavao je drugačiju Gerdu, onu koja se ponekad radikalno razlikovala od herojske antifašističke figure koju tog vrućeg kolovoškog dana oplakuje mnoštvo.
Helena Janeczek rođena je u gradu Münchenu u Njemačkoj, u obitelji poljskih Židova koji su preživjeli holokaust. U dobi od 19 godina seli u Italiju i otada tamo živi. Njena prva knjiga, Lezioni di tenebra (Lekcije o tami), objavljena je 1997. godine, a u njoj prepričava obiteljsku povijest te opisuje svoj odlazak u Auschwitz, gdje je njena majka bila zatočena tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 2010. objavljuje roman Le rondini di Montecassino (Montecassinijeve lastavice), koji je osvojio talijansku nagradu Zerilli-Marimo, a govori o grupi vojnika tijekom znamenite Bitke za Monte Cassino u Drugom svjetskom ratu. Njezin roman Djevojka s Leicom osvojio je najprestižniju talijansku književnu nagradu Strega, a našao se i u finalu nagrade Campiello.