Dva lica mode: Životinje na ljudskim glavama

Prenosimo vam prošlogodišnja opažanja novinarke Tamsin Blanchard na sve one fenomene koje nam donosi modna pista današnjice. Viktor & Rolf su protiv brze mode, ali nisu imali ništa protiv suradnje sa švedskim kraljevstvom fast fashiona – H&M-om... Blanchard svijet ljepote i glamura poromatra na neki drugi način.

Prenosimo vam prošlogodišnja opažanja novinarke Tamsin Blanchard na sve one fenomene koje nam donosi modna pista današnjice. Viktor & Rolf su protiv brze mode, ali nisu imali ništa protiv suradnje sa švedskim kraljevstvom fast fashiona – H&M-om... Blanchard svijet ljepote i glamura poromatra na neki drugi način.

Ilustracija (Foto: Smh.com.au)

''Krv mi je proključala od revije Jeana Paula Gaultiera. Osjetila sam sramotu dok sam tako pasivno sjedila gledajući oderanu zebru zašivenu na leđa kaputa, krokodilsku glavu nošenu kao kapuljaču, njegov nekada moćni rep koji se sada patetično vuče pozadi, i naizgled beskonačnu paradu egzotičnih koža i krzna koje su uslijedile.''

Trenutno se nalazim na putu  iz Pariza, nakon par dana revija. U posljednjih 48 sati vidjela sam kolekcije zbog kojih želim ići u kupovinu. Također sam vidjela kolekcije koje su me navele na razmišljanje, i one od kojih mi je krv došla do točke vrenja. Ali, napuštam Pariz osjećajući se prilično zadovoljno, jer su mogućnosti da izraziš stav svojom odjećom jače nego ikad. Jednostavno  - sve je do nas, možemo biti uključeni u problematiku ili, pak, biti blagoslovljeno neuki.

Viktor & Rolf urlaju NE brzoj modi

Za Viktor & Rolfa sporni problem je predstavljen crno na bijelo. Njihova odjeća s porukom je urlala “NE!”, empatično poput tinejdžera. “Čemu trebamo reći ne?”,  pitala je urednica pored mene. Pa, činilo se kako možemo birati, ali Viktor & Rolf su izgleda govorili NE 'brzoj modi', iako njihovi šavovi nisu bili strpljivo šivani, već brzinski spojeni (zlatnim spajalicama, ni manje ni više). Sad se prisjećam nedavne suradnje Viktora & Rolfa i high street labela H&M, za što se nisu previše brinuli tada, ali u pravu su kada žele naglasiti ovo pitanje. Brzina kojom se moda (odjeća) proizvodi i tempo kojim je mi bacamo je prosto neodrživ - pridonoseći zagađivanju planete, eksploataciji radnika u zemljama trećeg svijeta i hranjenju naše žudnje za konzumiranjem, konzumiranjem i konzumiranjem.

Moda i ekologija

Još jedna modna kuća koja uvijek istražuje nove načine je Issey Miyake. U jednom uzbudljivom trenutku, dok sam čitala vijesti o Miyakeu, čekajući da revija počne, pomislila sam da je Dai Fujiwara našao rješenje za problem odlaganja pelena u svijetu. On eksperimentira sa idejom odjeće koja se baca poslije upotrebe. Ultimativna stvar u konceptu brze odjeće, nešto što V&R vjerojatno nikada ne bi dopustili. Ali Fujiwara vjeruje da postoji potreba za odjećom koja će se moći bacati, naravno, sa što manjim utjecajem na planetu - nakon jedne uporabe. Njegove biorazgradive haljine su zanimljiva ideja, ali nisam sigurna je li ovo put kojim treba krenuti naprijed. Sigurno ne želimo podstaći društvo da baca još više stvari nego što to sada čini. Ali, ako bi mogao pretvoriti pelene koje se bacaju u haljine, to bi već bilo nešto.

Je li prekasno za Vivienne Westwood?

Za Viviennne Westwood je možda prekasno reći ne. Nakon objavljivana svog manifesta, (koliko dugo ćemo čekati na njeno osnivanje neke političke partije?) njena kolekcija se zvala Chaos Point (Točka kaosa). “Naučnici su nas upozorili da je ekološka kriza dostigla ključnu točku i da je destrukcija nepovratna,” piše u svojim bilješkama za reviju. “Drugi vjeruju da je odgovor ljudskih bića na krizu jedan faktor koji nas može spasiti - računajući da će  dovoljno ljudi odgovoriti na ovaj hitni slučaj, i da to zahtijeva novo razmišljanje (moj manifesto preporučuje prakticiranje promjene našeg načina razmišljanja - treba nam nova etika)”. Koristila je naivne i primitivne crteže osmogodišnje djece iz jednog razreda kako bi izrazila svoju teoriju kaosa. Kada je davala zadatak djeci, dala im je i ovaj savjet: “Pogledajte riječ ekologija u rječniku…dobar management zemlje. Sada znate nešto više nego što ste znali prije minutu - to je život.” Bar ima nade za buduće generacije.

Bizarni Jean Paul Gaultier i hladnokrva publika

I za kraj, ako smijem, nešto što me izludilo. Krv mi je proključala od revije Jeana Paula Gaultiera. Osjetila sam sramotu dok sam tako pasivno sjedila gledajući oderanu zebru zašivenu na leđa kaputa, krokodilsku glavu nošenu kao kapuljaču, njegov nekada moćni rep koji se sada patetično vuče pozadi, i naizgled beskonačnu paradu egzotičnih koža i krzna koje su uslijedile. Zašto gledamo nazad u kameno doba i recikliramo najprimitivnije oblike odjeće poznate čovjeku? Poslije revije nitko nije izgledao zabrinuto. Ali  - to je ono što moda, kao politički alat, čini subverzivno i suptilno. Medij je poruka, ali češće - poruka je studiozno ignorirana. Na kraju, to je ipak samo odjeća.