Edina Hadžić je novo ime na modnoj sceni susjedne BiH. Sa svojim avangardinim i skulputarlnim haljinama Edina otvara novo poglavlje u bh. modnom dizajnu. Pogledajte Edinine kreacije i svakako pročitajte intervju koji je mlada dizajnerica ekskluzivno dala za CroModu i Radio Sarajevo.
Edina Hadžić
Kada te počela zanimati moda?
Edina Hadžić: Ovo će možda zvučati otrcano, ali odtkad sam prerasla svoje rano djetinjstvo, negdje u petom razredu osnovne škole, znala sam da se želim baviti modom. Još uvijek čuvam svoje prve crteže, ali ja čuvam sve svoje crteže. Kronološki, kada se poredaju, može se vidjeti moj razvoj tijekom godina. Počelo je devedesetih: Rat, nema električne energije, i u biti jedina zanimacija tokom tih godina bile su mi knjige... Imam tu sposobnost da ono što pročitam u glavi pretočim u sliku i tako je krenulo. Izmišljala sam haljine za omiljene likove. Vremenom sam zaboravila na knjige i likove, a ostale su samo haljine. Jedna od mojih velikih ljubavi je kostimografija, ali sam se ipak opredijelila za dizajn.
Što je inspiriralo tvoju diplomsku kolekciju?
Edina Hadžić: Danas se u modi često spominje androgenija. Dakle, krenula sam proučavati taj pojam i nisam ni sanjala gdje će me sve to odvući. U filozofskom smislu, androgenija nije ono na što danas ljudi misle kada kažu androgeni stil. Nije to neki feminizirani muškarac niti djevojka dječačkog izgleda. To bi bio spoj muških i ženskih principa. Androgen je savršena ideja, biće, misao, Bog, Adam prije nastanka Eve.
Kreacije Edine Hadžić
"Thom Browne radi savršene stvari!"
Htjela sam proizvesti ono divljenje kod ljudi koje ima Djevica Marija, koje je imala Elizabetha I. ili Ivana Orleanska. Običnom smrtniku božanstva su nedostižna i on im se može samo diviti. Ne želim da me netko pogrešno shvati, nisam htjela stvarati Božju sliku ili svoj rad poistovjetiti s nekim od ovih osoba koje sam nabrojala. Ali činjenica jeste da su sve ove osobe androgene u svojoj manifestaciji onako kako sam to gore opisala. To je ono što sam htjela postići.
Odakle najviše crpiš inspiraciju?
Edina Hadžić: Knjige, filmovi, događaji, muzika. Bitno je samo zatvoriti oči. Vrlo malo ostavljam slučaju. Prije nego sjednem da radim neku haljinu, ja u glavi vidim kako ona izgleda od šnita do fotografiranja gotovog modela. Bitan mi je styling. Kada sam radila ovu kolekciju krenula sam prvo od teme, pa sam osmislila atmosferu i styling, tj. kontekst u koji ću ubaciti haljine. Željela sam pomalo morbidnu, hladnu atmosferu na fotografijama, skoro monokromnu, sa tamno crvenim detaljima. Kada sam to vizualizirala u glavi, bilo je lako napraviti haljine. Kao i uvijek, bitno mi je samo smisliti priču za koju ću osmisliti likove.
Najdraži dizajneri?
Edina Hadžić: To se stalno mijenja. Trenutno sam još uvijek oduševljena muškom kolekcijom za jesen/zimu 2010. godine, koju je dizajnirao Thom Browne. Jednostavno je savršena!
Kakvi su tvoji planovi za ovu kolekciju? Namjeravaš li prodavati ove modele?
Edina Hadžić: Trenutačno ne, bar ne originalne haljine. Još uvijek traje promocija i trebaju mi. Kada počnem sa nekim drugim projektom, zašto da ne? I radim ovo kako bih prodala svoju odjeću.
Kreacije Edine Hadžić
Tko je tvoja idealna "mušterija"?
Edina Hadžić: Definitivno osoba koja je na sceni. Neka pjevačica, koja ima vrlo razvijen osobni stil, kako u muzici - tako i u modi. Netko ko se izražava odjećom, pored toga što pjeva. Nekako sam se uvijek divila Josipi Lisac i mislim da upravo tako treba izgledati jedna velika, jedinstvena glazbenica. Originalno, glamurozno, pretjerano, dramatično, ekscentrično... U tom slučaju i ja bih se mogla potpuno osloboditi u svom dizajnu. Ovako uvijek razmišljam o tome da se ono što radim mora moći nositi na ulici. Ali, naposljetku, moram reći da sve što radim ja rado nosim. Ne mogu napraviti nešto u čemu se osobno ne vidim. Ja nisam svoja najbolja i idealna mušterija, ali jesam prva.
Kako bi opisala svoj osobni stil?
Edina Hadžić: Već sam napisala da kostim igra veliku ulogu u mom radu. To vučem iz djetinjstva. Ono što je na mene najviše utjecalo na fakultetu jeste predmet kiparstva. Ja svoju odjeću gledam trodimenzionalno, ona za mene ima skulpturalan karakter. Izlazi u prostor, samo se oslanja na tijelo, a poprima oblik ovisno o položaju tijela. Kao neka živa, skulptura se stalno mijenja ovisno od našeg pokreta, a ipak ne zavisi puno o nama samima. Za mene je forma najbitnija, i to prije geometrijska nego organska. Volim ravne linije, velike plohe. Dalje, boje su mi sporedne. Ne kažem da nisu bitne i da nikad neću raditi sa bojama, nego im ne želim dati prednost nad formom. Kako bih usljed svega ovoga mogla definirati svoj osobni stil? Teško, ali moja odjeća proizilazi iz ovoga što sam sada rekla.
Koji su, po tebi, najveći problemi za jednog mladog modnog dizajnera danas u BiH?
Edina Hadžić: Sve. Ovdje sve mora biti komplicirano. Kupila sam novi stroj za šivanje prije par tjedana. Dobit ću ga tek za mjesecdana. Dotad posao stoji. A da ne kažem koliko mi je trebalo kako bih pronašla kvalitetnog fotografa, nekog tko se bavi produkcijom, pa čak i modele. Teško je doći do pravih ljudi koji će me uputiti u bilo kakvom pravcu. Ovdje je problem sve! Od
Kreacije Edine Hadžić
Što misliš o modnom dizajnu koji dolazi iz BiH?
Edina Hadžić: Znam kako je meni bilo teško proizvesti ovu malu kolekciju. I to je još bio moj diplomski rad, tako da mi je jasno zašto je drugim ljudima teško i zašto ovdje nema rezultata. I to bilo kakvih. Malo ljudi radi ovaj posao. Ne kažem da je moj rad dobar ili ne, ali ga imam i osobno sam zadovoljna njim. Neću reći da ovdje modna scena ne postoji nego da je ona još uvijek u svojim povojima. Kada ovo kažem ne mislim samo na dizajnere već i na sve ostalo. Stvari se teško pomjeraju s mrtve točke. Vjerujem da ima puno talentiranih ljudi koji su jednostavno prisiljeni odustati od ovog posla i prije nego ga počnu raditi kako treba. Nemate se na koga ugledati i naučiti kako se baviti tim poslom.
Svi ljudi koji se ovdje bave modom, krenuli su s nulte točke i naučili ono što znaju iz svojih osobnih grešaka. Ja tako radim još uvijek. Ovdje nije riječ o najupornijima nego o entuzijastima koji nemaju novca od mode, ali joj posvećuju svo svoje slobodno vrijeme. Uz sve to, mislim da će se ubrzo izdvojiti neka bitna imena. Da u to ne vjerujem, ne bih ovo radila.
Da nisi dizajner, čime bi se bavila?
Edina Hadžić: Iskreno, ne znam. Duže se vrijeme izražavam kroz dizajn i to je postalo dijelom moje osobnosti. Hoću reći da je način na koji sam percipirala stvari oko sebe oduvijek uvjetovao ono kakva sam ja i čime se bavim. Ili je to bilo obratno. Tko zna? Mislim da je to pitanje vrlo nezahvalno postaviti bilo kojem umjetniku ili osobi koja se bavi kreativnim radom. U ovom slučaju, ono što radiš ti jesi, a zašto to radiš i zašto jesi - mislim da se to jednostavno oduvijek zna i osjeća. Ne postoji alternativa protiv sebe samog.
Povezano
