Munchovo stvaralaštvo nalazi se na razmeđu između simbolizma i ekspresionizma i svjedoči o njegovu doživotnom promišljanju egzistencijalnih ljudskih pitanja - ljubavi, smrti i usamljenost.
Kao preteča ekspresionizma bespoštedno je opisivao prolaznost života i gubitak individualizma u vremenu industrijalizacije, no njegova se djela temelje i na subjektivnim iskustvima, jer se Munch već vrlo rano suočio s temama smrti, straha i bolesti, što je temelj njegovih ikonografskih radova koji i danas podjednako fasciniraju promatrače.
Središnji dio izložbe predstavlja centralni projekt opsežna Munchova stvaralaštva - Životni friz – koji obuhvaća prikaze mnogobrojnih životnih odlomaka, od začeća, djetinjstva, poljupca pa sve do smrti.
S više od 750 motiva i preko 30.000 primjeraka grafičko stvaralaštvo zauzima najvažnije mjesto u Munchovu radu. Već od 1890-ih godina on se pored slikarskih eksperimenata počinje intenzivno baviti i grafikom. Najprije te grafike predstavljaju samo verzije već poznatih sižea i slika, no kasnije ih sve više varira i dorađuje.
Izlošci potječu iz najznačajnije međunarodne privatne zbirke Munchovih grafika, a Albertini je na raspolaganje stavljeno čak dvije trećine te zbirke.