Jučer oko 17 sati u Sarajevo su stigli su pjevač James Blunt, dizajner Roberto Cavalli i žena koja je zaslužna za njihov dolazak - Sanela Jankins.
Ja sam, naravno, bila u ulozi modne žrtve te me najviše zanimao slavni dizajner poznat kao balkanski bog sunca Ca. Iako mogu reći da njegove kreacije generealno nisu ono što bih ja izabrala za sebe (ipak, ne bih se bunila protiv jedne od onih dugih i lepršavih večernjih haljina), ovakva prilika se ne propušta. Ponekad zaista volim Sarajevo. Osim što je poznat kao kralj kiča, treba imati u vidu da je baš on 70-ih godina izmislio i patentirao proces izrade printova na mekanoj koži, da je on u neku ruku izmislio patchwork (odnosno počeo ga koristiti u svojim revijama upotrebljavajući te komadiće kože koji bi ostali i zašivajući ih zajedno) koji je postao zaštitni znak hippie generacije, te da je početkom 90-ih izazvao ponovnu pomamu za ispranim jeansom. On je jedan od onih dizajnera koji uživa celebrity status isto toliko koliko i njegovi celebrity prijatelji poput Madonne, Cher, Lennyja Kravitza i još mnogih. Sviđalo se to nama ili ne, treba ga cijeniti. On je prvenstveno modni velikan, a tek onda ljigavi ženskaroš, što je njegova privatna stvar. Njegov deda Giuseppe Rossi bio je poznati slikar, te se njegova djela nalaze u jednoj od najpoznatijih svjetskih galerija - Uffizi Galeriji u Firenci. I sam Cavalli je veliki sakupljač djela moderne umjetnosti.
Pošto je gospođica koja je vodila pressicu najavila da će poslije ovog dijela u kojem svi mogu pitati i ispitivati, samo James Blunt davati posebne izjave, odlučim da se okuražim i maznem mikrofon, te barem postavim jedno pitanje koje me onako istinski zanima. Malo mi se zamaglilo pred očima, srce mi je počelo lupati, a dlanovi safunjati jerbo mi nije dobro od nastupa ovakve vrste. Ali, strahovi su tu da ih prevaziđemo. Uzimam mikrofon, i podižem drhtavu ručicu sa netom izmanikiram crvenim noktima.
Ja (na engleskom jeziku): Pitanje za gospodina Cavallija. Puno se prašine podiglo oko vaše kolekcije za ljeto 2007, jer kolekcija nije bila uobičajeni Cavallijev glamazon već je bila puno mekša i romantičnija. Bez da izgubite vašu vjernu klijentelu, pridobili ste i neku novu. Kako ste se odlučili za takvu promjenu?
Cavalli: Ah, konačno pravo pitanje. Ti mora da radiš za neki modni časopis.
Ja: Ne baš, ali studirala sam na Marangoniju (jbga, moraš malo šarmirati, pa izvlačim kartu svoje talijanske škole).
Cavalli: Aaa, Marangoni...Pa to je poteklo iz želje da zaista razumijem žene. One žele izgledati sexy, a ja znam šta se ženama sviđa, a šta ne. Odjednom počeo sam shvatati, posebno u zadnjih par godina, da je ta linija između sexy looka i vulgarnog looka vrlo tanka, i počeo sam shvatati da mnoge žene ne prepozanju tu liniju. Ponekad, kada vidim odjeću u svojim revijama, vidim da je ta odjeća previše očita, previše providna, te sam u toj reviji za ljeto 2007. prikazivao kreacije u kombinaciji s ravnim cipelama (tu ja malo upadam u riječ, i naglašavam svoj šok kada sam vidjela ravnu cipelu u njegovoj kolekciji). Shvatio sam da želim mijenjati taj image, da na drugačiji način kažem nešto. Želio sam da seks postane seksualnost. Želio sa dati više prostora glamuru i mašti jer krajnji rezlutat zna biti tako prekrasan. Mogu ti reći nešto o svojoj narednoj kolekciji...
Tu bivamo prekinuti, jer Cavalli se baš raspričao, treba dati prostora i drugima, a i ne bi bilo loše da se Bluntu postavi neko pitanje. Počinje zbrka oko Blunta, ko je prvi na redu za izjave itd. Koristim trenutak i stvaram se pred Cavallijem, zahvaljujem mu se na odgovoru i predstavljam se, naravno. On mi govori kako sam "too professional for all this, and you must speak Italian as well". Ja govorim kako ne pričam talijanski, samo ga razumijem, a onda sav taj moj profesionalizam nagriza jedna provincijalna misao koju naravno zadržavam za sebe. Ona je bila nešto u stilu -Jarane, ako mi daš kakav posao, može i ko' čistačica, vidjećeš da ću ga proparlati za dvaes' dana. Motivacija je čudo. Profesionalizam je pobjedio, te sam ga ja samo zamolila za jednu fotografiju da mogu slati raji sa faxa jer će oni u potpunosti razumjeti tu montipajtonovsku situaciju. Da ne spominjem kontrast njega nakvarcanog i zategnutog, i mene neispavane albino pećinske ribice koja je došla u pola 7 ujutro sa Dylanovog koncerta u Varaždinu i spavala ravno dva sata.