Elvis Presley: Ikona dvadesetog stoljeća. Elvis Presley (sa starozavjetnim srednjim imenom Aron) rođen je, dakle, u mjestu Tupel, država Mississippi, kao sin Vermona i Gladys Presley. Godina je 1935, datum je 8. siječanj. Makar je Mississippi krajobraz njegova djetinjstva, state njegovog života bit će Tennessee
Poznavatelji mitologija, naročito oni skloni njihovom međusobnom kompariranju (Let us Compare Mithologies, rekao bi Leonard Cohen), mogli su odmah po rođenju njegovom reći da se rodio Kralj. No teško da se iko u Tupelu, u Mississippiju, baš bavio uporednom mitologijom. Jer kad se rodi Kralj - postoji znak: od sekularnih bajkovitih kraljeva pa sve do svetih figura Bude i Isusa. I Elvisovo rođenje nosilo je znak, znak već odranije poznat u drevnim mitologijama. Jer kao što su Kastor i Poluks bili blizanci od kojih je jedan bio "obično" dijete, a drugi besmrtni polubog, tako je i Elvis imao brata blizanca, Jessiea, koji je umro pri rođenju. Elvis je preživio i postao besmrtan, no vječno nosivši sjenu smrtnoga brata. Veliki pisac Salman Rushdie u svom romanu The Ground Beneath Her Feet, romanu kojeg su u Independentu prozvali Uliksom rock'n'rolla, dok u Timesu vele da je riječ o prvom velikom rock'n'roll romanu napisanom na engleskom jeziku, svom junaku Ormusu Cami daje mrtvog brata blizanca Gaya u neskrivenoj aluziji na Elvisa. Jer u svijetu Rushdiejevog romana Ormus je onaj koji je Kralj.
Elvis Presley (sa starozavjetnim srednjim imenom Aron) rođen je, dakle, u mjestu Tupel, država Mississippi, kao sin Vermona i Gladys Presley. Godina je 1935, datum je 8. siječanj. Makar je Mississippi krajobraz njegova djetinjstva, state njegovog života bit će Tennessee. Kao trinaestogodišnjak s roditeljima doseljava u Memphis, grad u kojem i vječito počiva, grad kojem će postati metaforom, grad koji preko svog egipatskog drevnog imenjaka - počivališta faraona, još jednom potcrtava simbolički to da je Elvis - Kralj, grad opjevan zahvaljujući Elvisu, grad čijim ulicama šetaju (Walking in Memphis) ljudi misleći sveudilj na Kralja. Kao devetnaestogodišnjak Elvis će prvi put ući u studio Sun Recordsa i… Nema ovdje potrebe za nabrajanjem albuma, singlova, filmova, nastupa, cifara, faktografije. Nema potrebe da pominjemo tri najvažnije žene njegova života: majku, za koju je bio gotovo nenormalno vezan, suprugu Priscillu (koju je oženio za 1. maj 1967. godine) te kćerku Lisu Marie, koja se baš ovih dana udala za velikog glumca Nicholasa Cagea, a nakon propalog braka s lažnim Elvisom izblajhane kože Michaelom Jacksonom. Nema potrebe da spominjemo avanturu s vojskom, krize i ovisnosti. Svi to ionako znaju, a i oni koji ne znaju, lako mogu saznati. Prosto rečeno, the rest is history. A ta povijest će na jednoj razini završiti 16. augusta 1977. godine. Tog dana, naime, Elvis umire. Samoj smrti prethodilo je gotovo potpuno povlačenje iz javnosti. Kralj se povukao u svoju kuću, u svoj castle, u Graceland, kao što se lav (kralj životinja) pred smrt povlači u pećinu. Kralj je, naravno, umro od srčanog udara; Kraljevima prepukne srce. No, rekosmo, tog dana povijest završava tek na jednoj razini. Jer i poslije Elvisove fizičke smrti - on živi. Malo je globalno življih likova i dan-danas. Evo, ovih dana, na dvadeset i petu obljetnicu smrti, okupilo se u Memphisu oko sedamdeset hiljada ljudi da odaju počast Kralju. Šta se to sastavilo u ovom čovjeku da je u svoje četrdeset i dvije godine postao Kralj i da to ostaje još uvijek? Kakva je to magija ovog umjetnika što začarava fanove jednako u San Francisku i Djakarti, Londonu i Ulan Batoru, Sydneyu i Sarajevu, Oslu i Pretoriji, Torontu i Tokiju? Let's see…
