Program prve večeri nastavit će se uz kišu audiovizualnih meteora pod nazivom Space Noise (3D) u izvedbi člana žirija 9. Festivala FPS, japanskog autora Takashija Makina. Sliku i zvuk Space Noisea potpisuje sam Takashi Makino. U performansu se ukršavaju dvostruka 16 mm i HD videoprojekcija. Videoslika i celuloidni zapis prekrivaju isto platno tvoreći novu sliku, a tu očaravajuću vizualnu kakofoniju upotpunjava suprotstavljanje buke i zvuka. Aktivacijom dimne mašine otkriva se novi prostor ispunjen duginim bojama, a dojam trodimenzionalnosti postignut je upotrebom posebnog filtra. Space Noise premijerno je izveden u programu Mind the Gap na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a u Zagreb nam stiže s nedavnog gostovanja u Manili. Takashi Makino bučan je filmaš nove generacije japanskih nezavisnih redatelja. Proizvodi apstraktne, uranjajuće i organske slike koje nerijetko prati zvuk vrhunskih glazbenika. Dvostruki je laureat 25 FPS-a, 2009. i 2011.
Drugu dionicu programa Expanded Cinema otvara (SHIFT), audiovizualni šou uživo nizozemskog dvojca Optical Machines koji čine Rikkert Brok, čija su specijalnost projektori, izvori svjetlosti i optičke leće te Maarten Haalmans, glazbenik i inženjer elektrotehnike posebno zainteresiran za analogne sintesajzere. Optical Machines koriste svjetlosnu mašinu kućne izrade kako bi stvorili apstraktnu igru svjetlosti, pri čemu zvuk nastaje u interaktivnoj igri s intenzitetom svjetlosti. Tipična scena za izvedbe dvojca Optical Machines nalikuje na razigrani laboratorij u kojem sudjeluje i publika.
Program Expanded Cinema zaključit će audiovizualni koncert RISC (ReducedInstrumentSetConcert). Riječ je o glazbeno-zvučnom performansu koji izvode austrijski eksperimentalni DJ i turntablist Dieter Kovačič, poznatiji pod umjetničkim imenom dieb 13, i Billy Roisz, jedna od najistaknutijih figura austrijske eksperimentalne scene, čiji radovi vrlo uspješno objedinjuju glazbu i analogni video.
RISC je reducirana i tehnički unaprijeđena verzija njihova projekta NTSC (NotTheSameColour) iz 2010. u kojem niz međusobno spojenih kamera, monitora, gramofona i sintesajzera omogućuje korištenje zvučnog signala kao izvora slike i obratno, videosignala kao izvora zvuka. Proizvod tih neobičnih spojeva, buka, ujedno je i omiljeni materijal dieba 13 i Billy Roisz. Buka u slici, buka u zvuku, buka od koje obično bježimo i buka koja nastaje u međuprostorima (između dva televizora ili dva radija) pa obožavatelji njihov zajednički rad uspoređuju s istraživanjima oca video umjetnosti Nam June Paika iz 1960-ih.