Frankenstein Andyja Warhola u 3D-u u Kinoteci

Andy Warhol i Paul Morrissey obilježili su avangardnu i underground filmsku scenu šezdesetih nizom radikalnih naslova u kojima su predstavili sasvim nov koncept filmskog vremena

"Kultni petak" poseban je program kina Kinoteka namijenjen filmofilima pustolovna duha čiji je filmski ukus otvoren egzotičnom, provokativnom i rubnom filmskom izrazu. Unutar ove programske linije prikazuju se filmski naslovi koji su s vremenom izgradili vjernu sljedbu posvećenih štovatelja – mnoge od njih i po prvi puta nakon dugo vremena na velikome platnu.

Skriven u šumama Srbije nalazi se dvorac Frankensteina, baruna koji ima neobičnu opsesiju: želi stvoriti novu rasu ljudi koja bi slušala njegove naredbe. Barun skuplja dijelove svježih leševa kako bi stvorio prototipe novog muškarca i žene, čiji će potomci zavladati svijetom. No reproduktivni poriv njegove aktualne kreacije nisu mentalno dorasli barunovim ambicijama, stoga Frankenstein kreće u potragu za novim donorom glave – muškaracem kojem će libido biti na mjestu, a koje će uz to imati i «savršen srpski nasum».

Andy Warhol i Paul Morrissey obilježili su avangardnu i underground filmsku scenu šezdesetih nizom radikalnih naslova u kojima su predstavili sasvim nov koncept filmskog vremena, trajanja i prikaza kontrakultrnih i supkulturnih identiteta na velikome platnu. A nakon što su postigli zapaženi uspjeh dugometražnim filmovima kao što su Djevojke iz Chelsea (1966) te glasovitom trilogijom Flesh (1968), Trash (1971) i Heat (1972), bilo je pitanje vremena kada će se okušati i u nekom komercijalnijem projektu. Prilika se pojavila početkom 1970-ih u Italiji, zemlji u kojoj je bujala umjetnička i eksploatacijska (hiper)produkcija, a u kojoj su slava (i ozloglašenost) tandema Warhol&Morrissey bili dovoljni da od glasovitog filmskog producenta Carla Pontija osiguraju ugovor ne za jedan, nego za dva filma.

Tako su nastali Frankenstein (Flesh for Frankenstein, 1973) i Dracula (Blood for Dracula, 1974), remek-djela campa i neukusa, snimljena rame uz rame i uz relativno skroman budžet. Nedostatke proračuna dečki su višestruko nadoknadili entuzijazmom kojim su svoje filmske slike nakrcali grudima, guzovima i iznutricama koje su – zahvaljujući tada ponovno popularnoj tehnologiji 3D-a – skakali u lice zatečenoj publici. Za specijalne efekte bio je zadužen Carlo Rambaldi, genij filmske prostetike koji je za svoj rad na filmovima Alien (1979) i E.T. (1984) nagrađen Oscarima za specijalne efekte.

Pa iako je Warholov doprinos projektu u praksi bio sveden na povremeni posjet setu i poneki zijev u montaži, njegovo ime uvelo ga je u kina diljem svijeta, a film bez daljnjega sadrži blazirani humor i cinizam njegovih ranijih strukturalnih i igranih eksperimenata. Glavne uloge odigrali su već kultni gosti Tvornice te Warholovih i Morrisseyevih uradaka: Udo Kier i Joe Dallessandro, a za glumačku kreaciju čudovišta zaslužan je glumac srpskog podrijetla – Srđan Zelenović, vlasnik famoznog nasuma.
Frankenstein Andyja Warhola već je za premijere zaradio kultni status, postavši popularnim gostom ponoćnih projekcija. Zbog scena golotinje, seksa i erotiziranog trančiranja tijela u mnogim je zemljama zabranjivan za maloljetne gledatelje, a nerijetko je prikazivan u verzijama osakaćenijima od leševa na barunovom stolu.

U Kinoteci u sklopu Kultnog petka (25. veljače u 20:00 sati)  prikazat će se integralna, friško restaurirana inačica Frankensteina, u njegovoj anarhično raskalašenoj 3D perverziji.