Na neki određeni način i naslovnicu francuskog časopisa Paris Match obnaženih grudi s punih 51 godinu zapravo nije napravila Sharon Stone, već hiperseksualizirana egomanijakinja Catherine Tramell, autorica krimića, lik iz ‘Sirovih strasti’, s tipičnim rekvizitima takvih žena, crnim kožnim korzetom, te ponovno ultramodernim čizmama do pola bedara.
Ona se i inače trudila što češće preklapati svoj privatni i filmski lik, pa je prije premijere drugog nastavka filma ‘Sirove strasti’, davala izjave o tome kako je zrela dob za žene vrijeme za eksperimente, aludirajući pritom na biseksualnost.
Zbog sveta toga i ova najnovija uloga žene s najduljim nogama na svijetu, Brigitte Nielsen za novo tisućljeće na naslovnici Paris Matcha samo je dio medijske kampanje za produljenje fantastičnog ugovora s Diorom ili nečeg sličnog.
No, žene starije od pola stoljeća obnažene na naslovnicama? Što se mene tiče, može, zašto ne. Važno je samo da im se ne dogodi da počnu nalikovati na one likove iz britanskih serija o white trashu, koje na Otoku nazivaju divljim mačkama (cougar).
To su one užasne žene u godinama koje se utegnu u tajice i uske majice, nabace potpetice od 15 centimetara, natapiraju kosu da se podignu još kojih desetak centimetara više i nacrtaju olovkom obrve i usta, te krenu osvajati pripite mladiće po pubovima i s njima trusiti pivu.
Njihov alterego iz visokog društva, recimo, bila bi glumica Joan Collins (i njezina sestra, autorica trash bestselera), toliko izfrizirana, napirlitana i prenašminkana da izgleda kao transvestit, kojima je vrlo često i veliki modni uzor.
No, sve joj to ne bi puno vrijedilo, moram dodati kao supruga nekadašnjeg uredika Playboya, da nema Photoshopa. Nakon što se baš sve žene svijeta kompjuterski dotjeruju za naslovnice i editorijale, svaka se žena može obnažiti.
Znam koliko su kompjuteraši brisali i risali po fotografijama nekih naših puno mlađih glumica, znam i koliko se radilo na legendarnoj ljepoti Suzane Mančić, uostalom sjećam se i kako smo stanjivali struk Cindy Crawford za naslovnicu Cosmopolitana.
Dakle, golotinja nakon 50-te, naravno da može, kad se kompjutorski dotjeruju djevojčice i manekenke, zašto ne sve žene. Sve je bolje od našeg jefitnog tranzicijskog rasizma prema ženama starijim od 30, koje se skriva da se slučajno ne pojave na televiziji ili u novinama kao nekad ‘nesavršenu’ djecu u boljim kućama.
No, nemojmo preozbiljno o golotinji, na kraju treba reći da Sharon sa svojim životnim iskustvom i znanjem na tim slikama sjajno pozira, ima onaj neki izazovni izraz lica svoje bolje polovice Catherine Tramell i možda onda i nije važno da su joj noge produljili barem desetak centimetara...