Helena Šopar
Moram priznati da me iznenadilo koliko je Helena Šopar zapravo jednostavna, normalna i savjesna djevojka. Upijala sam njezine riječi jer sam mnogo toga i sama od nje naučila. Ona je radoholičar, obožava Nutellu i matematiku. Bavi se Capoeirom, brazilskim borbenim plesom koji vuče korijene od afričkih robova, te pohađa satove glume. Obožava Empire State Building, Broadway i užurbane ulice ludog New Yorka.
Rođena Riječanka sa prebivalištem u Novalji nije ni zamišljala da će njezina priča započeti na pomalo neobičan način. Od djevojke koja je osvajala državna natjecanja iz matematike pa do one koja nam se danas smiješi sa mnogobrojnih reklamnih plakata i naslovnica magazina. Život je toliko nepredvidljiv, nikada ne možeš znati što te očekuje. Obožavam djevojke koje su pametne, inteligentne i misle na svoju budućnost i obrazovanje. U Zagreb dolazi kako bi živjela sa sestrom Tamarom, jer Helenina obitelj uvijek je željela da ona upiše najbolje škole. Završila je šest godina glazbene škole te svira klavir.
Helena Šopar
Helena je rođeni radoholičar. Za nju je rad nešto sasvim normalno. Ona se osjeća korisno kada joj je dan kompletno ispunjen i raspored popunjen. Helena ne sjedi doma čekajući nešto. Ona je stalno u pokretu, traži izazove kao mlada lavica u životinjskom svijetu koja se bori za svoje mlade. Trenutno čita knjigu Eat, Pray, Love autorice Elizabeth Gilbert, zainteresirana je za glumu te pohađa satove za suzbijanje hrvatskog akcenta. Nemojte se iznenaditi ako Helenu uskoro ugledamo u nekom novom poznatom filmu. Ta djevojka živi sto na sat, voli rad, najbolje se osjeća kada ima stotinu obaveza. Čim ima nekoliko slobodnih dana, uhvati ju panika jer ne voli takav osjećaj. Voli glazbu, modu i predstave na poznatom Broadwayu.
Njezina najdraža slatka poslastica je Nutella. Nutella sadrži sastojak palminog ulja kojeg velike korporacije dobivaju uništavanjem i spaljivanjem šuma u Indoneziji te uništenjem staničnih vrsta koje tamo obitavaju. Kao veliku ljubiteljicu prirode, to je pogodilo Helenu tako da se odlučila ne jesti Nutellu. U znak svoje podrške piše pismo glavnoj upravi u New Jerseyju kako bi i na maleni način doprinijela proradi svijesti. Svaka čast, Helena!
Helena Šopar
U New Yorku živi s rođakinjom Tatijanom Shoan, koja je ujedno i poznata fotografkinja. Osim što su rođakinje, one su i uspješne suradnice koje su zajedno već odradile brojna snimanja. Njezini rođaci živi na Long Islandu te, kada je slobodna i kada se poželi prirode, Helena uživa u njihovom društvu daleko od buke i zvukova njujorških podzemnih željeznica. No, New York na nju djeluje kao čokolada, mora mu se vratiti jer - New York je New York! Svi nekamo žure, sve se pokreće. Često ju se može zateći u vintage dućanima i uličnim restoranima, a kada uhvati vremena s Tatijanom igra košarku. Obožava putovati, istraživati svijet učeći od drugih kultura i jezika.
CroModa.com: Možeš li mi ukratko reći kako si započela svoju karijeru modela i zašto si se odlučila baviti baš ovim poslom?
Helena Šopar: Već kao malenu curicu zaustavljali su me različiti agenti po ulicama. Od većine njih sam bježala jer zapravo nisam shvaćala što ti ljudi žele od mene. Jednom prilikom u Zagrebu, u McDonaldsu u Jurišićevoj ulici, prišla mi je skautica Ana Atelj. Bila je jako simpatična, uporna i uvjerljiva. Četiri godine kasnije sve se nekako pokrenulo i počela je moja karijera modela, jer mi roditelji nikako nisi dali da uđem u svijet mode prije nego li završim srednju školu.
Helena Šopar
CroModa.com: Snimila si brojne naslovnice, kampanje i editorijale. Kakav je osjećaj gledati samu sebe na plakatima i naslovnicama magazina?
Helena Šopar: Iskreno, to baš i ne registriram. Vidim se i to mi je nekako normalno. Ne posvećujem preveliku pozornost tome jer već sljedeći dan je neki novi casting, novi posao, nova kampanja. Trenutno mi je život toliko ubrzan i smatram da ću biti svjesna svog uspjeha tek kada budem starija, kada ću se moći hvaliti djeci i unučadi kako im je majka/baka jednom davno bila vitka i kako je snimala.;)
CroModa.com: Poznato je da si ljubiteljica francuskog magazina Marie Claire, čiju si naslovnicu krasila tri puta, a editorijale nekoliko puta...
Helena Šopar: Snimila sam tri naslovnice za Marie Claire i oko sedam editorijala. Više niti ne brojim.;) Marie Claire stvarno ima posebno mjesto u mom srcu i baš sam zavoljela cijelu tu ekipu ljudi sa snimanja. Kada navratim u Pariz često se nađem s glavnom urednicom na ručku. Nju ću uvijek pamtiti, za svako snimanje bi mi poslala cvijeće i čokolade u hotelsku sobu, jer zna koliko ih volim.
Helena Šopar
CroModa.com: Snimila si hrpu reklamnih kampanja (Amarisso, Guilty Brotherhood, DKNY lingerie, Mariella Burani, Old Navy, Donna Karan, Aigner, Exte, Cambio, Perrier, Matrix, Kriss Van Assche...). Koja ti je najdraža?
Helena Šopar: Najdraža mi je ona za Perrier, jer smo se na tom snimanju stvarno lijepo zabavili i zezali, a i ekipa je bila vrhunska. Bila sam prekrivena gelom koji koriste za trudnice kada im se radi ultrazvuk, koji je bio umočen u razne boje. Imala sam osjećaj da sam neki vanzemaljac koji se raspada. Kanije smo se svi gađali tom smjesom. Jako volim snimanja na kojima su ljudi opušteni i znaju se zezati.
Helena Šopar
CroModa.com: Da li si ikada imala snimanja koja ti nisu odgovarala i gdje si jedva čekala da završiš posao? Smatraš li da je u dobroj realizaciji posla presudna atmosfera i raspoloženje cijelog tima?
Helena Šopar: Itekako! Dobro si ovo zamijetila, jer po meni je to zapravo najvažnije. Čim su ljudi nervozni i bahati, to na mene jako utječe. Ne mogu biti ono što jesam, osjećam se ukočeno i naravno da se takva atmosfera cijelog tima preslika i na fotografiju. Kada je vesela atmosfera i kada su ljudi dobro raspoloženi i normalni, bez problema mogu snimati na minus 15 stupnjeva s mokrom kosom u oceanu ili na 60 stupnjeva u Dolini smrti u Nevadi. Profesionalac sam u svom poslu.
Helena Šopar
Naravno da su postojala snimanja s kojih sam htjela pobjeći. Sjećam se jedne situacije kao jučer. Bilo je to na početku moje karijere. Snimali smo editorijal na Sjevernom polu. Prije nego što sma otputovala obećali su mi da ću na sebi imati body suit od vune te da će me zagrijati. Nije trebalo biti ništa strašno. Zamisli situaciju, ja stojim na -20 u laganoj vestici. Svi oko mene obučeni u snježna odijela, s kacigama na glavama koje su ih štitile od vjetra, a ja osjećam kako mi se kosti smrzavaju, tresem se, kašljem, sva sam crvena od hladnoće i nitko ništa. Još su mi i dobacili komentar da kakav sam ja to model i neka si zamislim da sam na Karibima te da mi onda neće biti hladno. Satima sam plakala nakon snimanja u hotelu i jedva čekala da sve to završi te strahovala da se ne razbolim. Na kraju te fotografije uopće nisam vidjela niti su mi ih ikada pokazali. Možda i bolje. Međutim, to je sve normalno.
Helena Šopar
Potom bude snimanje na Karibima u odličnom hotelu sa super ekipom. Sunce i more su oko tebe te shvatiš posao kao neki maleni odmor. Tada shvatim kako mi je posao uistinu lijep jer sve se nekako izbalansira. Ima loših i lijepih trenutaka te onih predivnih radi kojih mi se sljedećih nekoliko mjeseci ne skida osmijeh sa lica. Sve su to na kraju zanimljive uspomene kojih ću se jednog dana vrlo rado prisjećati.
CroModa.com: Bila si studentica PMF-a i uspješan si model. Kakvi su ti planovi za budućnost? Planiraš li se baviti modom ili ćeš se vratiti na fakultet?
Helena Šopar: Nisam više studentica PMF-a. Previše je toga bilo za uskladiti, gotovo pa nemoguće uz moj manekenski posao, koji me okupira 90% godišnje i traži moju stopostotnu koncentraciju i prisutnost. No, planiram jednog dana u New Yorku nešto upisati.
Trenutno pohađam satove glume, a u planu mi je i glumačka škola. Volim učiti, napredovati i sviđa mi se gluma jer je kompleksnija od očekivanja. Nema većeg zadovoljstva nego rastaviti scenarij na milijun komadića koji se onda slažu kao puzzle. Analizirati likove, pronalaziti načine kako bi shvatio nečiji lik, naučiti kako ući u taj lik i onda postati on. Shvatiti ga upotpunosti. Zabavlja me čitanje scenarija, jer imam osjećaj da je to samo moj svijet, svijet u kojem volim biti i u kojem živim tisuću života. Zaboravim na posao, na stres, na sve ostalo. Jednostavno utonem u svoju Narniu i izgubim se u vlastitim mislima. Glumu doživljavam kao meditaciju.
Povezano
