Marina Jakšić: "U Hrvatskoj teško uspijevaju oni koji su drugačiji"

Marina Jakšić je uspješan model - iza sebe ima nekoliko velikih reklamnih kampanja (Schweppes, Shoe Be Do...) i gomilu editorijala

Prije nekoliko mjeseci smo vas upoznali s Marinom Jakšić, mladom Velikogoričankom koja je osvojila europske modne agente.  Marina je danas uspješan model; iza sebe ima nekoliko velikih reklamnih kampanja (Schweppes, Shoe Be Do...) i gomilu editorijala. Priča o Marini nikako se ne uklapa u standardne klišee o uspjesima hrvatskih manekenki. Nakon što nije fascinirala domaće modne agencije, koje su u njenoj visini (169 cm) vidjele nepremostiv nedostatak, Marina je, srećom, naišla na ljude koji modi i ljepoti ne pristupaju na stereotipan način. O svemu saznajte više u intervjuu kojeg je Marina Jakšić dala za portal CroModa.com.

CroModa: Otprije je poznata priča o tome kako hrvatske agencije nisu prepoznale tvoj potencijal, već si do uspjeha došla zahvaljujući inozemnim modnim agentima. Možeš li nam opisati same početke svoje karijere?

Marina Jakšić: Sve je počelo u srednjoj školi. Krenula sam s manjim, lokalnim agencijama. Većinom su to bili sitni poslovi, tipični za tinejdžera mojih godina. Kasnije sam poželjela pokušati s nečim malo ozbiljnijim, što bi mi donijelo i mogućnost veće zarade. Napravila sam prve test fotografije. Moji roditelji su s nevjericom pogledali fotografije, nisu mogli vjerovati da sam ja ta cura s fotografija. Do tada je modni svijet za njih bio jedna velika nepoznanica.

Kako bi Shakespeare rekao: "Cijeli svijet je kazalište!", pa tako i hrvatski modni svijet. U Hrvatskoj kao da se ne cijene različitosti, već se stranom tržištu serviraju "klonovi". Nije ni čudno što ćemo za strance uvijek biti Balkan, jer kod nas slabo uspijevaju oni koji su drugačiji, koji se na bilo koji način izdvajaju iz mase.  Niža sam i svijesna sam toga da nikada neću nositi revije na kojima se traže ultra visoke djevojke. Ali je zato opseg ostalih modnih poslova velik i sasvim se pristojno može zaraditi. Problem je što će niža djevojka rijetko kada dobiti priliku da se dokaže stranim modnim agentima, jer hrvatske agencije odmah rade eliminacije na samom startu, tako da nekakva prilika ustvari niti ne postoji. Imala sam tu sreću da sam upoznala divnu agenticu koja je vjerovala u mene i koja mi je odlučila pružiti priliku. I evo me sada ovdje.

Što te uopće privuklo ovom poslu?

- Kada bih rekla da me to oduvijek zanimalo, lagala bih. Najviše su me privukla putovanja, koja možda nikada ne bih ostvarila da se nisam oglušila na to što su mi govorili naši agenti; da sam preniska i da neću ništa postići. Moj karakter i tvrdoglavost odigrali su važnu ulogu. Naučila sam voljeti samu sebe, vjerovati u sebe. Negativne kritike danas me mogu samo poticati na daljnji rad. Iznimno mi je drago što sam na taj način upoznala mnogo mladih ljudi sa kojima sam ostala u dobrim odnosima.

Radila si u Španjolskoj, Irskoj, Danskoj, Njemačkoj, Koreji... Gdje je bilo najugodnije?

- Svako tržište je specifično, posebno. Ipak izdvojila bih Španjolsku. Barcelona je grad u koji sam se zaljubila i, ako mi se planovi poklope, tamo planiram završti magisterij.

S kojim agencijama surađuješ?

- Moja glavna agencija je sada u Njemačkoj i ne radim ništa mimo njih. Oni su ti koji surađuju sa brojnim drugim agencijama i agentima. Putujem tamo gdje me agent pošalje, tj. gdje smatra da je trenutno najbolje tržište za mene. Uvijek će biti agencija kojima se nećeš svidjeti, ali također će tu biti i agencija koje će smatrati da si adekvatna osoba za njih. Samo želim napomenuti da je put puno lakši kada netko stoji iza tebe, tj. kada je tu agent koji o svemu vodi brigu

Što smatraš najvećim uspjehom dosadašnje karijere?

- Svojim  najvećim uspjehom smatram to što sam od ničega napravila nešto. Možda zvuči smješno, ali kada ti u životu nije sve servirano i kada  se moraš truditi da bi ostvario neke ciljeve, onda to više i cijeniš. Za mene su upornost i rad bitni čimbenici za potencijalni uspjeh. Uporni ljudi sa definiranim ciljevima uz kvalitetan rad uvijek će uspjeti. Htjela bih se zahvaliti svom malom timu fotografa i šminkera koju su uvijek uz mene i koji su također odradili veliki dio posla (Damir Tiljak, Rober Balon, Benedikt Novak, Dejan Barić i Marija Koprtla).
Marina Jakšić

Tko je, po tvom mišljenju, najuspješnija hrvatska manekenka svih vremena?

- Na ovo pitanje mi je jako teško odgovoriti, jer putujući raznim zemljama upoznala sam dosta naših cura koje rade vani, a da hrvatska javnost za njih nikada nije čula. Imam osjećaj da se kod nas uspješnima smatraju manekenke koje su najviše razvikane i eksponirane po medijima, što definitivno nije odraz kvalitete i kvantitete rada.

O nekim našim djevojkama koje rade vani, možda  nikada nećete niti čuti, ali upravo su anonimne cure te koje najviše rade. Potičem rad bilo koje naše djevojke vani i  uvijek mi je drago čuti kada  neka Hrvatica dođe na strano tržište. Izdvojila bih Suzanu Horvat, Barbaru Tomašić, Mariju Piskač i Koraljku Grdak. To su cure koje smatram posebnim.

Pratiš li modu? Koji su tvoji omiljeni brandovi/dizajneri?

- Naravno. Kao i svaka djevojka volim modu i pratim trendove. Koliko različitih ljudi, toliko i noviteta. Nisam obožavatelj nikakvog određenog potpisa, niti patim na odjeću s potpisom. Najugodnije se osjećam u ležernom izdanju. Volim šarene boje jer se tako i osjećam. Veselo.

Pored manekenstva, nisi zanemarila ni  studij. Što studiraš i kako uspijevaš uskladiti fakultetske i profesionalne obveze?

- Smatram da je fakultet danas dio opće kulture i zanimanja pojedinca. Sretna sam što sam na biologiji, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i što sam student jednog teškog smjera. Diploma je ono što mi ostaje na kraju, a moje znanje mi nitko nikada neće moći oduzeti. Definitivno nikako ne bih mogla bez divnih ljudi na fakultetu, a to su moji prijatelji. Posuđuju mi skripte, pišu bilješke kada me nema, rade ustupke pri zamjenjivanju za labaratorijeke vježbe u terminima koji meni odgovaraju. Zahvalna sam im jer da njih nema, teško bih tako nešto mogla izvesti sama.

Veliki broj cura sanja o manekenskom poslu. Što bi savjetovala onima koje planiraju krenuti tim putem?

- Savjetovala bih svim curama da vjeruju u sebe i da ponajprije budu svoje. Nemojte se osjećati manje vrijednima samo zbog nečijeg odbijanja, jer agenti definitivno nisu mjerilo nečijeg uspjeha. To samo znači da niste za tu agenciju, dok ćete za neku drugu možda baš vi biti ta.

Na castinge uvijek dolazite prirodne i jednostavno odjevene (traperice i obična majica). Agenti vole vidjeti prirodni look djevojke, jer  i ptice na grani danas znaju, da smo svi jako lijepi kada nas sredi tim stručnjaka i kada se slikice obrade u photoshopu. Jako je bitna vaša osobnost i vaš pristup tome poslu. Možete biti visoki i 180 cm, ali ako na castingu agentima ne pokažete da ste baš vi posebni, ako ne zračite, visina  vam neće pomoći. Ostavit ćete dojam nezanimljivog lica.

Naravno da morate imati neke određene mjere, ali ako se vi agentu svidite, visina nije toliko presudan faktor, jer par cm se uvijek nadodaje!

Kako se vidiš u budućnosti, recimo za deset godina? Što bi voljela raditi?

- Smatram da u Hrvatskoj postoji previše zabavnih programa, a jako malo obrazovnih, tj. znanstvenih. Ne znam kada sam zadnji put gledala emisiju namijenjenu samo znanosti. Htjela bih se okušati kao voditeljica emisije koja bi se bavila znanstvenim temama, s namjerom da se ljudi što više upoznaju sa ljepotama biologije, kemije i ostalih prirodnih znanosti. Tako bi radila u struci fakulteta kojeg završavam, a spojila bih to i sa modnim svijetom koji mi je također drag. Ništa ne planiram.Volim kada se stvari spontano odvijaju i vjerujem da ću završiti tamo gdje mi je suđeno!