Joj što volim Iggy Pop

Magazin, ShowBizz, Joj što volim Iggy Pop

Ranih osamdesetih godina prošlog vijeka, kad je prosječan urbani omladinac odbacivao okove heavy-metala, sympho-rocka i komunizma, popularna vokalno-instrumentalna grupa Azra pjevala je pjesmu pod nazivom Iggy Pop. Dobio sam majicu/u tri boje bojenu/stigla mi je iz Amerike/iz njujorške države/a na njoj piše joj što volim Iggy Pop/na njoj piše Iggy Pop, sarajevska je omladina pjevala u Domu mladih uglas sa Džonijem Štulićem.

Iggy Pop

Iggy Pop je, za Štulića, za mene, za omladinu, bio rock 'n' roll heroj - štaviše, prvoborac. Kao kolovođa grupe The Stooges, koja je početkom sedamdesetih svojeručno na samo tri albuma ukazala da se istinski rock 'n' roll sastoji od buke, bijesa i električne gitare, Iggy Pop je direktno uticao na sve velike punk bandove, počevši od Sex Pistolsa i The Ramonesa, dok su njegovim solističkim albumima Lust for Life i The Idiot dosta toga dugovali Joy Division, Nick Cave, kao i mnogi drugi mrakom ophrvani. Povrh toga, Iggy Pop je razvio bogat repertoar nedoličnog, autodestruktivnog ponašanja, kako na bini, tako i šire. Koncerti The Stoogesa su bili legendarni zato što se na njima nikad nije znalo šta bi se moglo desiti: dok bi iza njega tutnjali The Stooges, Iggy bi se na bini valjao po staklu od razbijenih flaša, a onda bi se krvav bacao u malobrojnu publiku i započinjao tuču. Na jednom je koncertu sebi staklom u kožu urezao Iggy hates jazz - Iggy mrzi džez. Sila koja je iz njega izbijala proizvodila je, kažu, stalan osjećaj opasnosti, pa je u neko doba The Stoogesima bilo jako teško organizovati koncert, jer vlasnici dvorana i kafana nisu htjeli da rizikuju nerede ili krvoproliće.

Dosta tih ispada bili su posljedica intenzivne narkomanije - navodno su The Stoogesi jednom pušili paučinu, pošto su tokom snimanja prvog albuma prebrzo konzumirali svu predviđenu gudru. Rock 'n' roll koji su svirali The Stoogesi i Iggy Pop bio je opasan (Gimme Danger - Daj mi opasnost, jedna je od stvari na Raw Power, zadnjem albumu The Stoogesa), te je tako bio referentna tačka za sve muzikante i omladince koji su htjeli da nasekiraju svoje roditelje, učitelje i društveno-političke organizacije. Jedan od trominutnih traktata koji se bavi Iggyevom rock 'n' roll filozofijom zove se Search and Destroy - Traži i uništi. Meni je tada rock 'n' roll bio simptom i oruđe želje za političkom i metafizičkom promjenom, koja je počinjala rušenjem postojećeg uređenja, te su mi Iggy Pop i njemu slični (The Clash, The Birtday Party, Public Enemy) izgledali kao revolucionari. Sa druge strane barikade bili su Bregović, Bajaga i ćirilica. Naivno sam tada mislio da bi se mase omladine, čiji su mozgovi bili isprani komunizmom, nacionalizmom i Bijelim dugmetom, mogle probuditi ako se izlože buci i bijesu koji su, kao, suština istinskog rock 'n' rolla. Kao što znamo, u tom ratu muzičkih i drugih ideologija do koljena nas je potukla Ceca.

Iggy Popa sam jednom gledao na koncertu u Zagrebu, nešto prije rata, na turneji povodom njegovog (komercijalno uspješnog) albuma Blah Blah Blah. Vidjela se i tada tragalačka, rušilačka sila koja je preživjela kilograme heroina i paučine. Go do pasa, trbušni mišići zategnuti k'o kanafa, Iggy se džilitao po bini, znojio se i prsio kao da mu je bina bila jedina kuća, jedini domen gdje se može tragati za suštinom rock 'n' rolla.

A onda sam prije nekoliko hefti, na trodnevnom festivalu u centru Chicaga zvanom Lollapalooza, gledao The Stooges u obnovljenoj postavi. Tradicionalno goloprs, Iggy je, u svojoj šezdesetoj godini, skakao, šepao (iz nekog kičmenog razloga) i valjao se po bini, znojio se obilno po poslijepodnevnoj vrućini, dok su iza njega drvili The Stooges - ne znam kako je to fiziološki moguće, ali Iggyjevi mišići su se pretvorili u žile, vene i kablove. Energija tih veterana samouništavanja daleko je nadilazila prenemaganje razvikanih zvijezda alternative (Pearl Jam, Interpol, The Muse itd.), koje su svirale u udarnim terminima festivala. Na koncertu sam bio sa Gospođom, koja je u osmom mjesecu trudnoće, te mogu sa zadovoljstvom reći da nam je Potomstvo i prije rođenja bilo izloženo pogubnom uticaju buke, bijesa i električne gitare - stimulisano milozvučjem, radosno se gicalo i šutalo majčinu jetru. U jednom trenutku, Iggy je pozvao sve prisutne da mu se pridruže, te se nekih dvjesta pedeset omladinaca probilo kroz kordone obezbjeđenja i okupiralo binu, te se tu ukazala gore spomenuta opasnost, pošto su svi skakali i strovaljivali se preko ivice bine.

Ali nakon što su The Stoogesi trijumfalno završili svoj nastup, obuzeo me je uobičajeni osjećaj da sve ili ide ili je već otišlo u kurac. Na primjer, ta vrla omladina koja se bez problema probila kroz koncertno obezbjeđenje, nikad se ne bi probijala kroz policijsko obezbjeđenje na demonstracijama protiv rata. Na Lollapaloozi se bez ikakvih problema okupilo nekoliko stotina hiljada omladinaca koji su platili skupe karte, ali se ti isti nikad ne bi okupili da se bune protiv zločinačkog Bushovog režima ili katastrofe u Iraku. Štaviše, za tri dana festivala, ni jedan izvođač nije direktno spomenuo trenutnu političko-moralno-vojnu katastrofu u Americi. Odsustvo bijesa je bilo toliko primjetno, da smo se Gospođa i ja pitali da li su muzikanti bili ugovorno obavezani da začepe svoje alternativne gubice. To ne bi bilo ni malo iznenađujuće, pošto su na Lollapaloozi bili sveprisutni korporativni sponzori, kako AT&T (telefonska korporacija) tako i Adidas (proizvođač tena i trenerki), koji ne vole da sekiraju svoje patriotske konzumente. Sponzor bine, po kojoj se Iggy Pop valjao, bio je Budweiser, taj ponosni proizvođač fermentirane mokraće. Ako je iko sumnjao da je rock 'n' roll postao još jedan način da se omladini prodaju drangulije, da se buka i bijes spakuju u šarene laže, da se pobunjenički instinkti pretvore u konzumentske potrebe, nedavni rock 'n' roll vikend u Chicagu bio bi dovoljan da ga razuvjeri. Tako je Iggy Pop, ma kako divna i uzbudljiva bila njegova istinska rock 'n' roll energija, bio zapravo relikvija iz davno prošlog vremena, iz vremena kad je rock 'n' roll imao neku etičku dimenziju.

Dodajmo tako rock 'n' roll dugačkoj listi stvari koje više nisu kao što su nekad bile.

(Tekst je preuzet iz magazina Dani)

{mosgoogle center}