Kako na ulicama Beča prepoznati djevojku s Balkana

U gradu u kojem caruje vozni park njemačkog svetog trojstva, skupocjene bunde nose se i na plac

Beč, prijestolnica europske kulture, profinjene škole ophođenja, grad aristokracije, umjetnosti i ekonomske moći. Između ostalog, to je metropola bogata i po svojoj kulturnoj ponudi koja seže u sve sfere umjetnosti - koncerti, opere, izložbe, književne večeri i kazališne predstave svakodnevna su pojava.

Gradske strukture itekako znaju unovčiti prednosti i samu snagu imidža kakvu posjeduje austrijska prijestolnica. Tako je posebice za vrijeme Adventa moguće zamijetiti rapidno povećanje broja turista koji se slijevaju u grad sa svih strana svijeta, a posebice Balkana. Potonje je moguće uočiti u gotovo svakom kutku užeg centra, a raspoznati ih je lako (posebice pripadnice ljepšeg spola) po lažnim torbicama etikete Louis Vuitton, pretjeranom make-upu i (pre)glasnom pričanju. U gradu u kojem caruje vozni park njemačkog svetog trojstva, skupocjene bunde nose se i na plac, a nezaposlenost gmiže u granicama zanemarivog, takve pridošlice (što gosti, a što gasterbajteri) ističu se poput trave na Golom otoku.

Kako god, Beč je u svakom pogledu Hrvatima i dalje nedosanjani san, a tako je bilo i druge po redu nedjelje Adventa tekuće nam godine. Rijeke gostiju slijevaju se duž popularne Mariahilfer Straße, kuhano vino se ispija u hektolitrama, a ulicama se širi miris cimeta. Tipična je to slika toplog predbožićnog raspoloženja koje svakom čovjeku razdraga srce i potakne ga na pozitivu. Da sve ne bi bilo previše idilično, u poznatoj dvorani Wiener Stadthalle održavao se apokaliptični, po nekima čak i sotonistički ritual. "Twins Of Evil Tour" bilo je ime povorke koja se zaustavila u Beču, a imena koja su predvodila ovu karavnu bila su ni više ni manje nego samo sotonino dijete Marilyn Manson i američki horror majstor Rob Zombie.

Nakon oslobođenja iz kapitalističkih ralja Interscope Recordsa i izdavanja novog albuma Born Villain, Manson se otisnuo na još jednu od mnogobrojnih turneja u nizu. Iako je dotični poznat po svojim spektakularnim teatralnim nastupima kojima može zavidjeti i Lady Gaga, očigledno je da je dežurni krivac za svako zlo koje se ikad dogodilo u Americi već neko vrijeme u silaznoj putanji po pitanju nastupa uživo.

Slavu koju je stekao tijekom druge polovice devedesetih i prve polovice prošlog desetljeća još uvijek nije u potpunosti nestala, no u svakom slučaju je na pravom putu da se takvo nešto i desi. Iako se to možda ne odnosi na umjetničko stvaralaštvo, koncertne izvedbe nisu niti sjena onoga što je Mansonov nastup podrazumijevao u prošlosti. I dalje je to sasvim solidan show, no evidentna nekompaktnost izvedbe (što na instrumentalnom, a što na vokalnom području) kod gledatelja ostavlja dojam kao da se Mansonu više jednostavno neda svirati (odnosno pjevati). Vjerojatno i iz navedenog navoda proizlazi posljedica da neke pjesme strašno fluktuiraju u izvedbi, kao da članovi benda biraju par-nepar tehnikom koje komade odsvirati dobro, a koje ne.

U svakom slučaju, dotični je možda digao ruke od svega, no njegov sunarodnjak Rob Zombie definitivno nije! Stoga niti ne čudi činjenica da poznati američki filmski producent i njegov uigrani kvartet pružaju najviše upravo tamo gdje je Manson zakazao - kod čvrstoće i kompaktnosti nastupa. Rob Zombie je u ovom trenutku i financijski skuplji sastav, pa je nastupao kao glavni bend večeri (a ne predgrupa Mansonu kako ste možda mislili). Nastup prepun vizualnih efekata upotpunila je gotovo polovica bivšeg Mansonovg sastava - bubnjar Ginger Fish i gitarist John 5.

Ipak, neka vas ovaj tekst ne obeshrabri da poslušate zadnji Mansonov uradak koji je i više no dobro glazbeno ostvarenje. A ako ste baš hardcore fanovi, od Nove godine svakako pratite šestu sezonu popularne serije Californication u kojoj gostuje upravo Manson i konzumira oveće količine raznolikih narkotika.