Kako su se Klimt, Schiele, Kokoschka bavili temom žena

Početkom 20. stoljeća značajne su društvene, gospodarske te svjetonazorske promjene dovele do propitivanja do tada uobičajenih rodnih uloga

To je naravno potaknulo i mnogobrojne umjetnike da se u svom radu pozabave "ženskim pitanjem", a austrijski su se slikari Gustav Klimt, Egon Schiele i Oskar Kokoschka posebice intenzivno pozabavili temom žena, iako svaki na svoj vlastiti način.

Izložba bečkog Belvederea koja se može posjetiti još do 28. veljače 2016. godine istražuje sličnosti i razlike u njihovom pristupu ovoj temi, ali nudi i uvid u rodne uloge ranog 20. stoljeća te opisuje nastanak modernog seksualnog identiteta.  Kronološki, ali i tematski postavljena izložba pri tom se koncentrira na četiri glavne teme: portret, ljubavni par, majku s djetetom te akt.

I dok su Klimtovi raskošni portreti gospođa iz visokog društva gotovo potpuno skrivali individualnost prikaznih žena, Schiele i Kokoschka ovu su dekorativnu formulu preokrenuli tako što su svoje modele slikali u praznom prostoru, čime su postigli konfrontaciju s egzistencijalnim strahovima prikazanih žena.

Motiv majke s djetetom jedna je od najstarijih tema zapadne religiozne umjetnosti. Opća kategorizacija žena pri tom se dijeli na pobožnu madonu ili pohotnu kurvu. Klim i Schiele ovu su dihotomiju razdrmali tako što su u svojim radovima prikazivali nage trudnice i majke, čime su stvorili jasnu poveznicu između majčinstva i ženske seksualnosti.

Iz djela svih triju umjetnika razvidno je da su vjerovali u romantičnu ljubavi. No dok je Klimt u svojim prikazima ljubavnih parova sadržaj dizao na alegorijsku razinu, dvojica su ekspresionista svoja osobna iskustva utkala u rad.
Kada je riječ o aktovima, Klimtovi aktovi odišu zavodljivom ljepotom, ali prikazane žene pri tom djeluju pasivno, dok su aktovi dvojice njegovih kolega oštriji, a žene su svjesnije svoje tjelesnosti.

Ipak, iako su sva trojica austrijskih umjetnika prepoznali žensku seksualnu autonomiju u do tad neviđenoj mjeri, njihovi aktovi prikrivaju podsvjesne muške strahove te stoga ne bi bilo primjerene i jednog od njih nazvati feministom.