Kako su Stoka i ekipa 90-ih razvalili zagrebačku Tvornicu

Gotovo 40 komada podrazumijevalo je preko dva sata giga i to bez nekih prevelikih rupa u repertoaru uz furiozno skandiranje tijekom i između izvođenja pjesama

Početak godine za hrvatsku hip-hop scenu nikad nije bio plodonosniji no sad. Prvo smo u studenom prošle godine svjedočili reunionu dvojca Tram 11 da bi se početkom nove 2018. koncerti počeli redati kao na industrijskoj traci. Siječanj je obilježio festival "Drito iz Tvornice", a ožujak 20 godina karijere legendarnog Stoleta i zatim, samo dan kasnije, nastup zajebanata iz KUKU$ Klana. U trenutku pisanja ovog teksta još nam predstoji i obilježavanje izlaska novog albuma za Krankšvester te promocija ganc friških stvari stanovitog gospodina iz Splita, Kreše zvanog Bengalka.

Iako je naslov ovog članka posvećen upravo minulom koncertu Marina Ivanovića Stoke, stvari i ovaj puta treba staviti u određeni kontekst. Gledajući pred samo koju godinu presjek domaćih koncertnih događanja, dominacija onog što šire narodne mase često nazivaju "alternativom" (odnosno glazbe bazirane na gitarskim akordima) bila je posve neupitna. Ako zavirimo još dalje u prošlost (npr. desetak godina) gotovo i da nije bilo mjeseca u godini s barem 2-3 veća metal gostovanja u glavnom gradu Republike Hrvatske. Ta vremena su, međutim, neminovno zakopana u prošlost.

Zapadnjački glazbeni trendovi se kontinuirano mijenjaju što nužno ne mora biti isključivo pozitivno budući da količina šunda i smeća u glazbenim vodama nikad nije bila veća. Ipak, sve promjene o kojima pričam nerijetko rezultiraju i konkretnim pozitivnim promjenama, odnosno filtracijom žita od kukolja. Hrvatska do neke mjere ipak hvata korak sa zapadnjačkom showbiz industrijom pa dinamika promjena koja se počela događati kod nas polako ubrzava svoj tempo.

Suditi o tome i karakterizirati nešto kao pozitivno ili negativno bilo bi suviše pretenciozno, no ostaje činjenica da aktualni trendovi idu u prilog revitalizaciji hip-hop i ine scene (da ne spominjemo opće trap ludilo), odnosno gotovo svega što u sebi sadrži rap vokale. Ako se ponovno vratimo na upravo obilježenu dvadesetu godišnjicu karijere kronično (ne)liječenog narkomana, domaća scena vrvi od silnih reuniona, izdavanja novih albuma i koncertnih promocija.



Hip-hop danas definitivno puni klubove pa rasprodani Dom sportova za Tram 11 uopće ni najmanje ne čudi, a još manje krcata Tvornica za Stoku. Razlika je jedino u budžetu - tamo gdje dvojac iz Dubrave ima vrhunski producirani show, Stole se orijentira na underground pristup pa intimnost netom održanog koncerta u vidu dodirivanja znojnih tijela napaljene publike biva poprilično izraženija.

Stole nema bend, ali zato teatralni izlazak iz mrtvačkog lijesa i hrpa gostovanja starih lica devedesetih ovom gigu daju poseban old school šmek. Target i Dooks, Edo Majka, Woo i Bizzo, Renman i Nered te Smoke Mardeljano samo su neka od imena koja su prodefilirala pozornicom te snježne večeri. Originali, miksevi, remiksevi, autorske pjesme i strani hitovi našli su svoje mjesto na setlisti - reklo bi se za svakog ponešto. Gotovo 40 komada podrazumijevalo je preko dva sata giga i to bez nekih prevelikih rupa u repertoaru uz furiozno skandiranje tijekom i između izvođenja pjesama.

Da li je gospodin Ivanović ostavio svoju tmurnu prošlost iza sebe valja tek vidjeti, no nesumnjivo je da ovakvi nastupi (a još više kazališna predstava "Stara škola kreka") daju poseban zamah njegovoj revitaliziranoj karijeri. Hoće li Stole na ovom hip-hop valu znati poentirati, pokazat će vrijeme.