'Klijent E. Busken' duhovit je i surov roman

Piše: CroModa, Zagreb
Objavljeno 03.04.2023.

0

Jeroen Brouwers. Foto: Naklada Ljevak

Jeroen Brouwers. Foto: Naklada Ljevak

Busken se pretvara da je gluh i nijem kako bi mogao ignorirati osoblje koje se prema njemu ponaša kao prema djetetu i lišava ga svake privatnosti

Klijent E. Busken Jeroena Brouwersa nesvakidašnje je duhovit i surov roman o propadanju dementnog čovjeka koji svoje posljednje dane provodi prikovan za invalidska kolica u staračkom domu. Konfuznim, ali često duhovitim tokom misli, E. Busken lebdi između sadašnjosti i prošlosti i opisuje jedan dan u svom domskom životu.

Bjesni jer pacijenti više ne postoje u nizozemskom zdravstvenom sustavu (već „klijenti”), bjesni na davno umrlu majku, bjesni na osoblje staračkog doma u koji je doveden protiv svoje volje, bjesni na ostale štićenike i na čitav svijet. Ništa se posebno ne događa u romanu ni u životu, osim što jedan bijesni pobunjeni starac iščekuje vlastitu smrt.

Klijent E. Busken susreće novu mladu njegovateljicu koja raspaljuje ostatke njegove erotske mašte, suočava se sa sanitarnim nezgodama i dosadnim starcima. Busken se pretvara da je gluh i nijem kako bi mogao ignorirati osoblje koje se prema njemu ponaša kao prema djetetu i lišava ga svake privatnosti. Što je on u životu bio, to čitatelj ne saznaje: klijent je nepoznat, nepouzdan sveznajući pripovjedač koji je zatočen u staračkom domu, zbog svoje zaboravnosti, ili zbog nekog nemira, ili zbog pobune protiv svijeta. Njegov ispad prema bolničarima ujedno je i njegov testament.
Iz kritike:

"Jeroen Brouwers je u romanu Klijent E. Busken dosegao svoj novi književni vrhunac. Glavni je romaneskni junak jezik kojim Brouwers oštro osvjetljuje svaku pojedinost svog pada. Jezik je taj koji nas tvori i čini ono što jesmo: jezik, samo Jezik. U tom smislu, koliko god mizantropski bio, ovaj roman je i neponovljiva oda ljudskosti", kaže De Standaard.

Foto: Naklada Ljevak

Foto: Naklada Ljevak

Iz svog zatvorenog svijeta jedan megaloman fantast prska i otrov i humor, kiselo se podsmjehujući rodnoj neutralnosti, majčinskoj mržnji i vlastitim ostacima seksualnog apetita. Brouwers uranja u svoj lik koji je vrlo pismen, ali i zamagljen, tehnikom struje svijesti poput Jamesa Joycea ili Virginie Woolf.

Jeroen Brouwers (1940. – 2022.) rođen je u Džakarti i odrastao u Indoneziji. Za vrijeme japanske okupacije zajedno s majkom, bakom i sestrom odveden je u japanski koncentracijski logor. Od 1947. godine živi u Nizozemskoj ili Belgiji. Već je prvim djelima privukao pažnju književne javnosti. Knjiga priča Bez fanfara (1973.) i roman Izlasci sunca na moru (1977.) požnjeli su velik uspjeh kod publike i kritičara. Brouwersov književni rad obilježen je snažnim autobiografskim elementima i u knjizi crtica Pozdrav iz Bruxellesa (1969.) te romanima Potonulo (1979., nagrada Multatuli) i Duboko crvena (1981, nagrada Prix Femina). Eseji o samoubojstvu Posljednja vrata (1983.) i romani Zimsko svjetlo (1984.), Potop (1988., nagrada F. Bordewijk) i Ljetni let (1990.) doživjeli su više izdanja. Roman Tajne sobe (2000.) bio je neočekivani hit koji je osvojio Flemish Golden Owl Award. Prvi nizozemski roman o seksualnom zlostavljanju djece u Katoličkoj crkvi Šuma (2014.) osvojio je književnu nagradu ECI. Klijent E. Busken dobitnik je književne nagrade Libris 2021. godine.


VIŠE O TEMAMAJeroen BrouwersknjiževnostNaklada Ljevak




Povezano