Julia Roberts nam je 2012. poručila da se oslobodimo okova konvencija i budemo sretni. Na put ka sreći ukazala nam je 2016. Ove godine, u novom filmu o La vie est belle Bruna Aveillana, potiče nas da sreću podijelimo s drugima i tako pojačamo njezin učinak.
Uvodna scena filma prikazuje Juliju Roberts na Trgu Trocadéro. Ljudi su elegantni, no izgledaju odsutno, zabrinuto, čak i zlovoljno. Julia hoda među njima i dolazi do fontane, gdje je netko poprska vodom. Iznenađena, prasne u smijeh, nitko ne reagira. Stoga odlučuje skinuti štikle i poigrati se vodom. Njezin prepoznatljiv osmijeh, utjelovljenje istinske sreće, počinje se nezaustavljivo širiti. Mreškanje vode prati njezine pokrete, a kapljice blistaju poput sitnih bisera koji odišu ushitom.
Julia Roberts odašilje energiju istinske sreće koja će ganuti i najtvrđe srce. Lancôme novim poglavljem ove priče još jednom potvrđuje svoju duboku i iskrenu povezanost sa ženama, kao i viziju univerzalne, slobodoumne ženstvenosti koju La vie est belle tako prekrasno utjelovljuje.
La vie est belle predstavlja odabir – odluku da živite svoj život i ispunite ga ljepotom. Predstavlja čistu esenciju sreće kako je doživljavaju Anne Flipo i Dominique Ropion: uravnoteženu, raskošnu jednostavnost koja se stapa s plemenitošću irisa, intenzitetom pačulija i nostalgičnim gurmanskim akordima. Dizajn bočice temelji se na ideji Armanda Petitjeana iz 1949. o ženskom osmijehu koji izgleda kao da je ugraviran u kristalnu svjetlost.