Lice mode - lice Zagreba
Taj stručni skup održan je na 4. međunarodnom sajmu mode i sportske odjeće koji se na Zagrebačkom velesajmu održava od 20. do 24. ovog mjeseca.
Prof. Vladislavić je govorio o važnosti mode i odijevanja kao dijela identifikacijske baštine koja se može promatrati u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata.
To razdoblje se naravno ne može hvaliti nekom izrazitom modom, ili nekom "makro-proizvodnjom", ali je postojala razvijena modna svijest na razini "mikro-proizvodnje".
To su poznati zagrebački krojački saloni sa imenima Tilde Stepinski, Terke Tončić, Žuži Jelinek, Rosi Šavora i drugih koji su postali simbolima elitne modne proizvodnje.
To je sve vidljivo na fotografijama, kao na onima "oficijelnim", još više onim privatnim, amaterskim.
Glavna oznaka ovakvih fotografija je njihova dokumentiranost koja govori o visokoj modernosti svakodnevnog odijevanja u Zagrebu u tome razdoblju.
Sama modna proizvodnja u početku se oslanja na ručni rad, prekrajanje (recikliranje, razmjenu (Hrelić je bio mjesto najveće prodaje, razmjene, naravno „starih“ modela, ali i mjesto ilegalne prodaje iz uvoza). Kasnije će značajnu ulogu odigrati trgovine pod imenom "Posrednik").
Počinje i jačanje industrijske "makro-proizvodnje". Budući je svaka žena znala šivati, žene postaju glavna tekstilna radna snaga. "Makro-proizvodnja je u početku izbjegavala pomodnu proizvodnju: proizvodila se uglavnom radna i zaštitna odjeća za radnice i radnike, famozni "terliš". Ipak, paralelno se razvija modna proizvodnja: tako na pr. DTR proizvodi i modne košulje i bluze – uz obvezatnu radnu odjeću.
Glavni proizvođači modne ponude postaju Krojački saloni – mjesta gdje se šiva po mjeri (zahvaljujući kontinuitetu obrtničkog umijeća iz predratnog razdoblja). Tu se pretežno odijevala politička elita, ali na taj način dolazi do pojave modne odjeće jednake onoj na Zapadu. Informacije i utjecaji su stizali na različite načine. Vlasnice salona su mogle putovati, da bi nabavljale materijale za političku elitu, ali time su stizali i modni časopisi (A postojali su i domaći: "Žena u borbi", "Žena", "Naša moda", a najvažniji 1953. postaje časopis "Svijet"). "Svijet" je bio ispunjen modelima iz časopisa Vogue, Donne ili Harpers Bazaar-a. Ovi su se modeli kopirali (u jeftinijim materijalima), ali ručni rad, umješnost žena da same šiju, napravila je da zagrebačke ulice imaju modele kao na pariškim ulicama.
To je pomoglo da se modne "mikro-proizvodnje" održe i razviju. Ove su radionice bile legalne, imali su pravo na 3 zaposlene osobe, a s vremenom se obim proizvodnje povećao, uz potrebu popodnevnog rada (u "fušu").
Šivanje po mjeri predstavlja mjesto posebne mikro situacije, razvijanje modnog standarda, ukusa i stila pa se može reći kako je moda u ovoj situaciji odigrala subverzivnu ulogu u omekšavanju stavova u želji za individualnim izgledom.
Ti će se saloni, kao mjesta "mikro-proizvodnje" održati i do danas. Možemo samo nadodati da su od 60-ih godina razvijene velike modne industrije (NIK, Vesna, Kamensko, Varteks,…) tako da je postojao suživot "mikro" i "makro-proizvodnje".
Od 1990. tranzicija odnosi mnoge modne industrije u privatizaciju ili stečaj. Danas je modna "makro-proizvodnja" svedena na desetinu!
Što se dogodilo sa poznatom činjenicom da je Zagreb bio uvijek grad mode?
On je to i dalje. Problem ja da je dovedena u pitanje mogućnost autentičnosti jedne lokalne kulture odijevanja.
Na ovoj razini zanima nas gdje postoji mogućnost očuvanja te modne autentičnosti, nečega što se može nazvati doprinosnom IDENTITETU Zagreba? Postojanje sačuvanih "mikro-proizvodnji" predstavlja nasljeđe koje vrijedi valorizirati, istraživati, poticati i sačuvati.
Izuzetna vrijednost "mikro-proizvodnji" upravo je u činjenici da se odvija tu i sada, da se odnosi prema pojedincu kao subjektu, da je taj proizvod uvijek personaliziran, da računa na pojedinačnu psihologiju, da dodaje kulturalnu vrijednost svakodnevnom proizvodu, da mu daje identitet, dodajući tako nešto i općem društvenom, u ovom slučaju zagrebačkom identitetu.
Autentičnost ovog naslijeđenog bogatstva održava nepotrošivi resurs kulturalnih dimenzija identiteta ovoga grada.
{mosgoogle center}
Povezano
