Dogodilo se čudo!
Van svih uobičajenih glazbenih zbivanja na Zrću jako je teško dočekati nešto što se ne uklapa u tipičan kalup. Ako ste zavedeni napaljeni tinejdžer ili nagelirani Talijan svakodnevna ponuda najpoznatije hrvatske partijanerske plaže vjerojatno će vas zadovoljiti. Ako pak tražite nešto više od ljigavih prežvakanih house ritmova, teško da ćete uspjeti naći nešto za sebe. Naravno, čast iznimkama poput Hideouta ili Fresh Islanda, ali Zrće, klubovi koje ga čine i tipični posjetitelji istog nisu previše udaljeni od mentaliteta cajkaških klubova u metropoli. Srećom, s vremena na vrijeme ipak se dogodi čudo!Za to se pobrinuo talijanski promotor (apsurda li) koji je u trajanju od tjedan dana početkom kolovoza organizirao cijeli niz gostovanja poznatih producenata i DJ-a. Tako je hrvatska javnost napokon imala čast upoznati proslavljeni francuski kršćanski dvojac Justice, koji se u mnogočemu ne uklapa u goreopisanu standardnu ponudu. To nije bilo vidljivo samo po imidžu, već ponajprije i glazbi budući da se na playlisti našlo uistinu svega, pa su Zrćem odzvanjali George Michael, Marvin Gaye, Boney M i slična ekipa.
Radikalan zaokret Terranea
Točno dan nakon Justicea, šibenski Terraneo ušao je u treću godinu postojanja i najavio radikalan zaokret u programskoj sekciji festivala koja će idućih godina vjerojatno biti još izraženija. Festival koji je u prošlosti bazirao prodaju karata na populaciji koja posjećuje seminare o sakupljanju samoniklog bilja ovog ljeta je uplovio u ozbiljnije showbiz vode i dopustio pravim festivalskim igračima da prodrmaju Dalmaciju - u prvom redu Prodigy i Wu-Tang Clan.Promjena nekolicine ključnih ljudi (i investitora) festivala nije bila vidljiva samo u programu. Odmak od veselog indie miljea i koketiranje s ozbiljnim kapitalizmom bili su vidljivi na svakom koraku. Primjerice, uvođanje beskontaktnih kartica kao glavnog sredstva plaćanja (nekim usijanim obrijanim glavama takav složen sistem baš nije bio previše jasan) ili pak postojanje VIP zone u kojoj su imućni poduzetnici ispijali šampanjac zajedno sa svojim ljubavnicima. Dojam je u svakom slučaju bio ozbiljniji nego prethodnih godina, a ako će korporativni kapital reducirati novčano limitiranu hipstersku populaciju, ovom događaju smiješi se blistava budućnost. I to najmanje u rangu jednog karakterno sličnog Szigeta, Volta ili - zašto ne - možda čak i Roskildea?
Festival dobiva sveukupno puno višu ocjenu nego lani (prvenstveno zbog boljeg programa), no treba napomenuti i postojanje (za Balkan karakterističnih) dječjih bolesti poput izrazite nepristojnosti određenog broja nižerangiranog festivalskog osoblja, rušenje sistema za akreditiranje ili sporadičnog stvaranja velikih gužvi na ulazu.
U moru događaja naravno da ne treba zaboraviti na gro drugih kvalitetnih festivala, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Ipak, ljetna špica je rijetko kada bila ovako kvalitetna!