U poglavlju Ljeto autorica govori o svojim kazališnim iskustvima, osobito o teatrima u kojima je bila ravnateljica (Teatar &TD), odnosno intendantica (HNK u Splitu i Rijeci). To je priča žene kojoj su teatar i spektakl u venama, koja se potpuno posvećuje svojim glumcima i kazališnoj magiji, možda i kao svojevrsnoj kompenzaciji za duboku osobnu, majčinsku traumu. Susrećemo se i s nastavkom sudbinske ljubavne priče s Gorkim, započete u prvoj knjizi. Jer ljubav, u svim pojavnim oblicima – kao erotizam žene i muškarca, kao materinstvo, kao zanesenost profesijom – osnovni je smisao ljudske egzistencije, poručuje nam Mani Gotovac.
Mani Gotovac poznata je teatrologinja, kazališna kritičarka, ravnateljica hrvatskih kazališta. Od malih je nogu vezana uz kazalište (kći ugledne glumice Marije Danire), teatralna gesta joj je prirođena, a i njezina životna sudbina nosi u sebi dramatske elemente: velike ljubavi, bračne lomove, burna prijateljstva s glumcima, redateljima i piscima, ali i političarima te drugim sudionicima javnoga života. Mani je široko umjetnički obrazovana, velika poznavateljica suvremenoga svjetskoga kazališta, ali ona je i žena snažnih strasti, u kojoj se nikad nije utrnuo duh djevojčice. Nju krase jaka intuicija i imaginacija, a i ova knjiga, baš kao i prva, dokazuje da je odlikuje i izniman spisateljski dar.