Mario Vijačkić između underground subkultura i suvremene mode

Mladi dizajner nove generacije, student zagrebačkog TTF-a, donosi nam vizuale za svoju već petu kolekciju za jesen/zimu 2016., predstavljenu u okviru 27. Cro a portera

Mario Vijačkić kontinuirano istražuje društvene fenenomene i njihovu korelaciju sa suvremenom modom, isto nastavlja i u aktualnoj kolekciji u kojoj suvremenim modnim jezikom interpretira elemente odjeće underground subkultura s prostora bivše Jugoslavije, paralelno se nadovezujući na fenomen masovne reprodukcije.

Već prepoznatljiva estetika, hibrid sporty-chic elemenata koji gotovo uvijek koketiraju sa trendom, vidljivi su i u Vijačkićevoj jesensko-zimskoj kolekciji. Istražujući subkulturalne elemente undeground scene bivše Jugoslavije, dizajner ih je na svojstven način interpretirao i inkorporirao u vlastiti izričaj. Iako suptilno, dizajner propitkuje konzumerizam i reprodukciju dizajnerskih predmeta nadovezujući se dijelom i na Waltera Benjamina i njegovu problematiku aure umjetničkog djela.  Kolekcija, iako evocira prošla vremena odiše mladenačkim duhom i suvremenim modnim tendencijama.

Reinterpretacija već poznatih odjevnih predmeta kao što je denim jakna, ovdje je dobila potpuni zaokret sa  dekonstrukcijom i re-konstrukcijom sa vidljivim elementima kroz čitavu kolekciju. Nizanjem prišivaka dizajner povremeno i prezasićuje tekstilnu površinu dinamizirajući ju na način da u tom procesu poništi prvotno značenje pojedinačnog elementa i u konačnici dobije novi, originalni odjevni predmet. Tim postupkom, od pojedinačnog, masovno proizvedenog produkta koji po Benjaminu nema auru, nastaje nešto novo, koje dizajnerskom intervencijom biva smješteno u potpuno novi kontekst.

Denim, spotske mrežice, felpa, renderi, pvc tkanine, vunena pletiva, umjetno krzno... samo su neki od korištenih materijala koji kombinacijom čine hibridne odjevne predmete, dok se kolorit kreće u rasponu od akromatskih crne i bijele, hladnijih tonova plave i pink, pa do toplijih nijansi.

Fotografijama koje čine kampanju dizajner propitkuje postojanost istih, ali i postojanost mladih dizajnera na našem modnom tržištu; naime digitalna fotografija predstavlja skup informacija koje su tehnički prerađene, ona ne postoji fizički u vidu filma nego samo u vidu binarnog zapisa i njezina vizualnost je posvemašnja procesualnost realnosti koja je umjetno konstruirana. Digitalne fotografije funkcionalno se i strukturalno događaju samo na ekranu, znači one su nešto što fizički ne postoji. Na nekim fotografijama fotografiran je samo zrcalni odraz, koji opet predstavlja nešto trenutno, fluidno, fleksibilno i promjenjivo, opet nešto što fizički ne postoji...

U dizajnerovu priču savršeno su se uklopile Magdalena May Gero i Dorotea Valentić (Talia models) , dok se kao i uvijek za makeup i kosu pobrinula talentirana Petra Sever uz asistenciju Antonie Šiljić.