I, kako to obično u Hrvatskoj biva, od jedne velike životne priče se brzo prešlo u političke vode. Nije neko iznenađenje da su se Mile sjetili tek rijetki hrvatski mediji. Jutarnji list je objavio kratki osvrt sveznajućeg Inoslava Beškera, koji je sasuo nekoliko enciklopedijskih rečenica o njenom globalnom uspjehu. Inoslav se, naravno, ne bavi detaljima iz Milina profesionalnog života. U žarištu je priča o njenom podrijetlu – Hrvatica, Jugoslavenka ili Talijanka? Kratka Inoslavova pričica završava informacijom o fašistoidnom Ninu Nutriziju, nekadašnjem uredniku talijanskog tabloida La Notte, koji je voljom prirode (ili Boga; to je u ovom trenutku teško ustanoviti) pokojni brat pokojne Mile. Vješto Beškerovo opažanje (tj. sugestija – čitatelj će Milu zapamtiti po fašizmu njenog brata) odmah izaziva lavinu komentara na inače uspavanom forumu Jutarnjeg lista. Jedni su za Milu, drugi protiv Mile, stvar se automatski banalizira, tako da su ovi što su za Milu zapravo oni što su inače za Thompsona, a ovi protiv Mile su kao odmah liberali, socijalisti i jugonostalgičari. Nemoguće je na kraju povezati sve to.
Dok se Inoslav s kraljicom mode oprostio suvišnim naglašavanjem ideoloških stremljenja Nine Nutrizija (iako treba priznati da bi njegov članak bio sasvim pristojan bez posljednjih par rečenica), drugi europski mediji su o Milinim modnim uspjesima pisali obimne eseje, fokusirajući se na ono bitno.
Talijanska modna scena danima oplakuje lady of elegance. Njen haute couture je bio pravi haute couture – autentičan, čaroban, perfektan. Netaknuta elegancija, bezvremenska geometrija i bogatstvo ideja koje će nedostajati sve dosadnijoj modnoj sceni.
70-ih godina prošlog stoljeća Mila se okreće futurističkim kreacijama i geometrijskim krojevima. Nije u strahu od eksperimenta – vješto koristi moderne materijala, a inspiraciju traži u slikarstvu i filmu. Svestrana je i puna energije, dizajnira kostime za filmove (The Red Queen, 1972), uniforme za hostese (Alitalia i Iran Air). Njeno modno carstvo raste, širi se na liniju modnih dodataka i parfema.
Nakon kratkog perioda krize u 90-im godinama, brand prvo kupuje japanska grupacija Itochu, da bi prošle godine prešao u ruke talijanskog Brand Extensiona.
I da – upućeni kažu da se Mila najčešće (iako više nitko ne može sa sigurnošću reći u kojoj fazi života) deklarirala kao Jugoslavenka, ali bila je i Dalmatinka, Hrvatica i Talijanka.