Potaknuta istupom dizajnerice Andrijane Subotić Pjajčik i reakcijom organizatora modne manifestacije Fashion Hr, Vinka Filipića, opisanih u tekstu ''Pobuna kreatora zbog gostiju iz prvih redova'' novinarke Ane Lendvaj, objavljenim u Večernjem listu od 28. veljače 2009., Nada došen je napisala otvoreno pismo svima koji su na bilo koji način zainteresirani ''konačno učiniti nešto u kaosu koji vlada iza sve raskošnijih paravana hrvatske modne scene''. Prenosimo vam pismo u cjelosti.
Za one koji ne znaju tko sam: Modom se bavim puna dva desetljeća. Nakon što sam maturirala i diplomirala dizajn odjeće, postala sam članom ULUPUH-a. Stručno znanje i iskustvo sticala sam radom u industriji kao stalno zaposleni dizajner, a postavši članom HZSU-a i kao slobodni umjetnik- vanjski suradnik. Kao „slobodnjak“ bavila sam se kazališnom kostimografijom, stylingom, modnom ilustracijom i pisanjem modnih kolumni. Proteklih pet godina dijelim sudbinu većine hrvatskih modnih dizajnera, za svoj se opstanak borim vodeći vlastitu malu modnu radionicu u kojoj je tek jedna osoba stalno zaposlena. Svoje kolekcije sam sve do ovosezonskog F.Hr-a kontinuirano prezentirala upravo u Varaždinu i Zadru. Ovoga puta sam odustala shvativši koliko vremena, truda i novaca ulažem, a da ono zbog čega sam tamo, kupaca na malo ili veliko nema i da ih nažalost neće ni biti.
Vođena jednostavnom matematikom i spoznajom da se ne slijede bitni prioriteti razvijene modne industrije, odlučila sam odustati od prezentiranja kolekcije za narednu jesensko/zimsku sezonu. Nakon tolikih godina rada u struci osjećam potrebu jasno izreći svoje mišljenje. Pod parolom „promicanja hrvatskog modnog dizajna“, trebao bi stajati čvrsto definirani sustav, kojemu je cilj podržati i razvijati hrvatski modni dizajn, domaću proizvodnju i prodaju.
Široka javnost zna da je hrvatski modni dizajn u ekspanziji. To je zaista tako, znamo li koliko se raznih tjedana mode odvija širom Hrvatske. U modnom su svijetu iznimno važni oni koji sjede u prvim redovima, a u razvijenom modnom poslovnom svijetu to su slijedom prioriteta:
1. uvaženi modni novinari i kritičari (mediji)
2. KUPCI (trgovci na malo i veliko)
3. poznati, slavni, također KUPCI ( oni koji nose odjeću s potpisom prezentiranog modnog dizajnera, što poklonjenu, što kupljenu ),
4. poznati, slavni, POTENCIJALNI KUPCI ( oni koje bi modni dizajner vrlo rado odijevao u svoje kolekcije, a posreći mu se da se odazovu pozivu na prezentaciju istih )
5. javnosti manje poznati, ili sasvim nepoznati uvaženi članovi društva, KUPCI (oni koji nose odjeću s potpisom prezentiranog modnog branda )
6. uvaženi članovi društva, POTENCIJALNI KUPCI (oni koje bi modni dizajner vrlo rado odijevao u svoje kolekcije, ili oni koji samoinicijativno žele postati kupci prezentiranog modnog branda, čime bi dotičnom modnom dizajneru ukazali veliku čast, stoga i zaslužuju mjesto u prvim redovima)
7. veliki prijatelji, i ljubitelji mode ( oni koje dizajneri iznimno cijene i vole, i stoga im osiguravaju mjesta u prvim redovima)
8. dizajnerske muze (ukoliko ih prezentirani dizajner ima,bile poznate ili ne, one nadahnjuju, zbog čega i zaslužuju mjesto među prvima)
Jasno postavljeni kriteriji, temelji su na kojima se razvija zdrava konkurencija na razvijenim modnim tržištima. Krajnje je vrijeme da i sami postavimo kriterije, ili ih prepišemo od onih čiji nas uvjeti rada toliko fasciniraju.
Svima nam je poznato da je tekstilna industrija dobrim dijelom uništena, a da ono malo preostalih proizvođača jedva opstaje i velikom većinom grca u dugovima. Isto tako se zna da je hrvatsko tržište prezagušeno uvoznim modnim brandovima. Dakle, kupci na malo i veliko koji bi naručivali naše, sezonu unaprijed pokazane kolekcije, na ovim prostorima kao da ne postoje. Premda se trgovina modnim markama itekako širi, trgovci ili nisu pozivani na modne manifestacije, ili ih nemaju interesa posjećivati. Proizvodnja na izdisaju, trgovci favoriziraju uvozni dizajn, dok veći dio javnosti smatra da je odjeća hrvatskih modnih dizajnera preskupa, ne uzimajući pritom u obzir pod kojim je uvjetima nastao određeni modni proizvod. Kompetentnih novinara i modnih kritičara koji zaista poznaju svu problematiku struke ima jedva nekoliko, a i nisu toliko moćni da pokrenu proces ozdravljenja metastaziranog karcinoma hrvatskog modnog dizajna i proizvoda. Nameće se pitanje čemu služi hrvatski modni dizajn ili onaj koji ga stvara? Čemu služe sve te skupne modne manifestacije? Treba li modna manifestacija služiti promociji hrvatskog modnog dizajna, proizvoda i podršci domaće proizvodnje? Ili modni dizajn služi promociji modnih manifestacija i njihovih organizatora, kao i promotivnih interesa onih koje oni odlučuju smjestiti u prvim redovima? Koliki je stvarni značaj i utjecaj modnih dizajnera koji svoje autorske kolekcije pokazuju na ovim ili onim modnim manifestacijama: na podršku, razvoj i povećanje domaće proizvodnje i prezentaciju domaćeg proizvoda? Pravih je profesionalaca malo! Modni dizajn je zahtijevan i stresan posao, traži mnoga znanja i iskustva, dok se moguće greške vrlo skupo plaćaju.
Pitam se zašto mediji koji kontinuirano problematiziraju o nepodnošljivoj teškoći postojanja u hrvatskom gospodarstvu, konačno ne osvijeste i vlastiti dio odgovornosti. U ovom zatvorenom krugu, u kojem smo jedni drugima neophodni za opstanak, rast i razvoj: dizajneri, proizvođači, trgovci, promotori-organizatori i mediji, prosperitet je moguć samo pod slijedećim uvjetima, a to su: stručnost, etičnost i udruživanje zajedničkih interesa. Dragi kolege dizajneri, obraćam se svima, koji rade i šute, a imaju puno toga za reći. Bilo bi mi drago da nadopunite sve ono što mislite da sam izostavila, kako bismo se ujedinili u zaštiti i razvoju interesa struke kao dijela gospodarske aktivnosti! Pozivam i one koji se osjećaju na bilo koji način odgovornima i kompetentnima dati svoj doprinos u svrhu ostvarivanja istog cilja. Namjera ovog pisma je prije svega potaknuti osnivanje institucije za modu, koja bi definirala uvjete poslovanja u modnoj branši, i zaštitila struku, kako bismo se njome mogli dostojanstveno baviti. Na taj način omogućili bi podršku i razvoj domaće proizvodnje, razvoj domaćih proizvoda, i u budućnosti potaknuli izvoz domaćih modnih brandova.
Poveznice: Nada Došen, Vinko Filipić, ULUPUH, Večernji list, Varaždin, Zadar