Stipanićev nezaštićeni pripovjedač stalno pleše na rubu i tupom zubu zakona, bavi se kamatarenjem, reketarenjem, utjerama, ali “ne radi drogu i oružje“, u nuždi izigrava i detektiva i profesionalno zaštitari – čuva Papu i rock-zvijezde – još k tomu romantično voli svoju malu… Kreće se, dakle, u milieu koji smatra da je jedina ulaznica za ovozemaljski raj – politika ili gangsteraj, legalizacija ilegalnog, prevođenje podzemlja u elitu. Priče nastale u tom milieu kolateralni su proizvod rata, visoke politike i niskih strasti, svega onoga što bismo mogli nazvati cro-teskni realizam i podzemna nadgradnja. Stipanićeve priče udaraju direkt u pleksus, ostavljaju bez zraka i izazivaju intenzivnu mučninu, a onda bujicama vitaliteta, optimizma i stanovite zanesene i zanosne naivnosti crnjak života, razočarenje i umor nadvladavaju uz humor. A ima u njima i seksa.
U prozi Nenada Stipanića u Hrvatskoj se susreću Charles Darwin, Quentin Tarantino i Vjenceslav Novak.