Zagrebačko kazalište lutaka i Liberdance predstavljaju Kazalište sjena, u svjetski poznatim i nagrađivanim predstavama profesorice Nikoline Georgieve
Svjetski poznati autoritet u umjetnosti kazališta sjena, profesorica Nikolina Georgieva proslavila se svojim specifičnim stilom pretvaranja glazbene dramaturgije u onu scensku i korištenjem ljudskih tijela i pokreta za ‘proizvodnju’ sjena. Dva najveća klasika njezinog bogatog opusa, ‘Slike s izložbe‘ i ‘Karneval životinja‘, prema originalnom postavu u Zagreb je u koprodukciji Plesnog studija Liberdance i ZKL-a, prenio bugarski redatelj, glumac i pedagog - Velimir Velev.
“Kazalište sjena je jedno od najstarijih u ljudskoj povijesti. Već se pračovjek u spilji, kada je palio vatru, igrao sa sjenama koje je njegovo tijelo ostavljalo na zidovima spilje. Istočni narodi se bave kazalištem sjena već tisuću godina. Svaka istočna kultura ima svoju vrstu kazališta sjena: Indija, Indonezija i Malezija (Java i Bali), Kina, Tajvan, Tajland i Turska (Karagöz i Hacivat), ali isto tako i europska kultura. U prošlosti su se likovi zapravo izrađivali iz kože životinja, crno-bijeli ili obojani. Kasnije su izrađivani iz papira i iz drugih materijala. Danas svaki umjetnik traži svoj jedinstveni put u ovoj umjetnosti. Profesorica Georgieva je na početku svoje umjetničke karijere krenula smjerom koji je i danas sugestivan i oduševljava. Njezin stil kritičari definiraju kao “kreativno kazalište sjena” koje pred očima gledatelja nastaje od živog ljudskog tijela, a ne od mrtvog materijala. Osim te posebnosti u plesu sjena, važno je istaknuti i da je temeljen na poznatoj klasičnoj glazbi. U predstavi “Karneval životinja” i “Slike s izložbe” glazbena se dramaturgija pretvara u scensku dramaturgiju, a apstrakcije u glazbi se pretvaraju u likove i slike. To je zapravo transformacija i transpozicija suštine klasične glazbe u drugu umjetničku dimenziju – u svijet kazališta sjena!
Jezik umjetnosti i pokreta sjena tu je unikatno sažet. Potrebna je istovremeno i velika umjetnost i veliko iskustvo da bi se duh života uveo u tako jednostavnu i naivnu formu, nalik arhaičnoj umjetnosti šamana u plesu povezanom s drugim stvarnostima. Zbog toga su ovakve predstave zanimljive svima, bez obzira na dob i obrazovanje. No, za njihovu realizaciju nužna je jedna stvar – da glumci uvijek stvaraju slike iz sjena kao da ih stvaraju prvi put, nanovo i nanovo, te da odigraju svoje uloge. A to nije malo.“
Velimir Velev