Izaći van iz komfora na koji smo se navikli, biti na kiši, vjetru, praznim ulicama ili čudesnim prirodnim oazama, prezentirati ono što radim u nekom drugačijem okruženju bez velikih pista i svjetla pozornice, to je ideja i cilj Nomadice.
Treća nomadska priča dogodila se u čudesnom ambijentu zelinskog kraja, u blizini Svetog Ivana Zeline.
"Birala sam glamurozne haljine optočene kristalima namjenjene za holivudski red carpet, crne raskošne s bogatim ukrasima i antracit srebrne filigranski izrađene, baš one gdje je najviše truda uloženo, na kojima sam danima slagala svaki detalj, jer u cijeloj ovoj priči me zanimalo što je moda kada je baciš u dim, crnilo, na zgarište, da li umire svaka glamuroznost?.. Ili poput Adi McGrath, nijeme pijanistice (film Piano) kojoj se rubovi krinoline vuku po kiši i blatu, a ona i dalje uspravno i dostojanstveno hoda i ne obraća pažnju jer zna koji joj je cilj, može odoljeti takvom izazovu i ostati 'pure fashion'? Tu na vuglenicama vrijeme je stalo, i sva divnoća sumornog hladnog dana očarala nas je i ogrnula svojom ljepotom, dok su priče o zelinskim vješticama lebdjele negdje oko nas. Tu na vuglenicama, moda je pokazala svoju potrebitost i dostojanstvo i snagu buđenja na jednoj nezaboravnoj lokaciji gdje su čovjek i priroda jednom davno potpisali sporazum tolerancije. Uz posebnu zahvalu TZ Sveti Ivan Zelina i neumornoj promotorici hrvatskih ljepota Spomenki Saragi koja mi je i otkrila ovu ljepotu, najavljujem sljedeću Nomadicu u nekom novom, nevjerovatno ljiepom krajoliku", kaže Matija Vuica.