Svatko tko je čitao „Malu parišku knjižaru“ zna za njezinu teoriju liječenja literaturom. Ako se prava knjiga pročita u pravo vrijeme, ona može izliječiti i najteže probleme i neće trebati ni lijek ni psihoterapija. Književni ljekarnik, monsieur Perdu, prepisat će uvijek najbolji lijek. A najbolji lijek za najveće patnje jest knjiga „Svjetla juga“ koju potpisuje anonimni pisac Sanary. Ta se knjiga treba čitati do tri stranice na dan. Do sada, ta je knjiga postojala samo u glavi autorice Nine George, iako su je mnogi tražili po policama knjižara i nisu je uspjeli naći. A onda se Nina George odlučila napisati upravo tu svoju zamišljenu knjigu koja je sad pred nama.
Roman „Svjetla juga“ pravo je iskušenje za svakog zahtjevnog čitatelja. To je samo naizgled priča o ljudima iz jednog provansalskog mjesta i njihovim nevidljivim povezanostima. To je poetična priča o mogućnosti i nemogućnosti ljubavi, to je i knjiga utjehe i knjiga bajki. Ona je i ljubavni roman, ali i roman o ljudskoj ćudi. Vodi nas u šetnju provansalskim krajolikom u kojem susrećemo ljude iza čijih se pogleda skriva neispričana žudnja i metodama kako s tim žudnjama izaći na kraj.