Prvo slušanje i dojam, Dino Merlin naslikao je segmente Severininog života i savršeno, kako on to zna i može, opisao ih i pretvorio u tekst ove pjesme. U samo nekoliko rečenica on uspijeva nešto što djeluje kao nešto nemoguće. Njegove pjesme su inače iskrene i autentične, bez dodvoravanja, s lakoćom prenosi emociju i opisuje život. To se čuje i u ovoj pjesmi, gdje nepogrešivo ulazi u Severinin svijet boli, prevara i iskušenja, opisujući ih kroz igru s melodijom Filipa Miletića koja odmah ulazi u uho.
Ona, diva, s patinom ranjavane žene to pjeva svom emocijom i energijom zarobljenom i zatomljenom. Malo koji glas bi mogao doprijeti tako duboko do mene da me naježi na prvo slušanje. To može samo glas koji je proživio i preživio ispisanu priču pjesme. Baš zato će ovo biti vječna pjesma s poukom u kojoj će se, uvjeren sam, mnogi pronaći, jer je iskrena, istinita i introspektivna. Vjerujete u svaki otpjevani stih i suosjećate. Glas zarobljene djevojčice u ženi, a djevojčica i žena pjevaju na ivici suza, taj dojam mudro pojačava dječji zbor koji pjeva prateće vokale. Čudo! I onda, najednom, cinizam prelazi u nevjerojatnu energiju, u refren kojeg su u užitak doživljaja pretvorila tri nevjerojatna talenta (s početka priče). Ono zbog čega volimo glazbu. Trepere te dragocjene životne riječi, bol, suočavanja i priznanja, ali i spoznaje da je ljubav ipak njen život i njezina snaga.
Dino Merlin kao da je pisao pincetom zaključujući da žena nakon svih brodoloma ostaje i dalje snažna i vjeruje u snagu Boga. Propitkuje zašto toliko kušnji i je li ljubav i dalje obostrana.
Ova je pjesma i poruka i pouka, gdje i sama Severina pjeva da je sretna žena i da sreća prati hrabre.''