Restoran Molto opravdava svoje ime u svakom pogledu!

Molto ima interijer u kojem se lagano možete zabuniti da ste na chic brunchu u srcu Manhattana ili u trattoriji novijeg vala u Rimu

U kuhinji kao i u životu bježim od bilo kojeg tipa determiniranosti. Kada me netko pita što više volim - tjesteninu ili rižu, ribu ili meso, vegeterijanstvo ili makrobiotiku - nikada nemam odgovor.

Moj odgovor je - sve. Ali umjereno. Moja odrednica je eklektičnost, spajanje nespojivog, uživanje u svakom pojedinom pa tako i  u "udruženom" okusu .

Za mene postoji samo jedno pravilo: hrana koja je pripremljena s ljubavlju i u pozitivnoj energiji, energetski je (bez obzira na sastojke) uvijek za naš organizam zdravija od najzdravijih namirnica pripremljenih u lošoj i negativnoj energiji.

Molto nije pretenciozan haute couisine talijanski restoran koji si mogu priuštiti samo oni čiji budžet prelazi hrvatski prosjek

Obično se kaže da što je jednostavnija i čistija hrana koju jedemo, naš život je smisleniji i usmjereniji, a što nam je hrana kompliciranija i prožeta sa više okusa - život nam je kaotičniji. Ima nešto u tome...

Ima nešto i u tome da hrana ima bolji okus na talijanskom... Dugo se u Zagrebu nije pojavio dobar, intimni talijanski restoran. A onda je došao restoran Molto.

Molto jedan je od onih manjih restorana koji vas sa svojim šarmom i nepretencioznošću osvajaju na prvi pogled. A kasnije vidite da vas još više osvoje na "drugi".

Interijer u kojem se lagano možete zabuniti da ste na chic brunchu u srcu Manhattana ili u trattoriji novijeg vala u Rimu, sa svojim pomno odabranim detaljima, igrom svjetla i ogledala, biljkama i decentnim odabirom namještaja uvlači vas svojim gostoprimstvom poput magneta.

Da se ne bi zabunili, Molto nije pretenciozan haute couisine talijanski restoran koji si mogu priuštiti samo oni čiji budžet odavno prelazi hrvatski prosjek. Molto u prosjeku u svojoj cijeni doseže meni za 100 kuna po osobi (juha, glavno jelo, desert, čaša vrhunskog vina). Zbog toga slobodno mogu reći da je to restoran po mjeri čovjeka.

Puno ljubavi, pozitivne energije, truda i zalaganja

U Moltu sam probala par vrsta tjestenina koje tamo rade sami, fusile sa vrganjima i svježim rajčicama, raviole punjene skutom, tres mignon odrezak...  Ovdje se vraćamo na početak mojeg teksta.

U Moltu se uistinu osjeti da je hrana koju ti donesu pripremljena sa puno ljubavi, pozitivne energije, truda i zalaganja. Svaku namirnicu uistinu osjećaš u njenoj kristalnoj jasnoći, bez dodanih pojačivača okusa, a sa ostalim sastojcima kao da se jednostavno "stapa" u prirodnu simbiozu.

Filozofija Molta vrlo je jednostavna. Vlasnici restorana svakodnevno nabavljaju svježe namirnice - meso, povrće, sami spravljaju većinu svojih tjestenina, trude se svakodnevno obogaćivati menu sa novim jelima, porcije su im umjerene, kako i sami kažu da se čovjek optimalno zasiti, a da ne osjeća težinu nakon objeda.

Unatoč tome što bih Molto prvenstveno izdvojila kao restoran talijanskog tipa, njihov tres mignon jedan je od boljih koje sam u životu kušala. Nažalost nisam imala prilike probati njihovu pizzu, ali to ću drugom prilikom.

Ali sam zato obrok zaokružila sa neizbježnim, najljubljenijim slatkim "grijehom".

Odlučila sam se za creme brulle koji je možda za nijansu bio pregust i više bi se radovala onome sa karameliziranom koricom ali okus me nije razočarao. Dovoljno sladak, ali ne presladak, taman toliko da osjetiš jaja i slatko vrhnje sa primjesom vanilije... Baš onoliko koliko treba!

Baš tako kako treba biti u restoranu, komentirala sam naglas dok sam sa svojim dečkom i prijateljima izlazila van iz njega.

> Više iz rubrike Something Delicious by Iva Tuđa