Uzorci s revija koji stižu u redakcije vodećih modnih časopisa navodno su toliko uski da ih na sebe ne mogu navući ni vodeći modeli svijeta koje Vogue koristi za svoje editorijale.
Ilustracija (Foto: Vogue)
Prošli tjedan njezino bijesno pismo stiglo je na adrese Karla Lagerfelda, Galliana, Stelle McCartney, Miucce Prade i Alexandera McQueena. Optužila ih je da svojim minijaturnim modelima, u koje često ne stanu ni najpoznatije manekenke svijeta, prisiljavaju urednice modnih magazina da na svojim stranicama promoviraju posve nerealnu ženu. Zbog tako minijaturnih haljina, sukanja i hlača ona je prisiljena surađivati s praktično anoreksičnim modelima, bez bokova ili grudi, koje često - nevjerojatno, ali istinito - u photoshopu kasnije njezini art directori “popunjavaju” na ključnim mjestima.
Zamolila ih je da revidiraju svoj ideal ženske ljepote te da za sljedeći London Fashion Week i druge velike revije naprave nešto što će napokon moći nositi sve normalno građene žene svijeta. Bila je jasna u svojem zahtjevu da se na pisti “nipošto ne pojavi niti jedan model u famoznom konfekcijskom broju 0”, koji se sve češće pojavljuje na revijama.
U trenutku kad uzorci modela iz kolekcija ne pristaju manekenkama jer su preuski, doista se trebamo zapitati što radimo, poručila je Alexandra Shulman dizajnerima.
- Pogledajte mlade djevojke koje vladaju londonskom scenom. Niti jedna od njih - sestre Geldof, kraljičine unuke, i druge mlade djevojke - ne bi mogle nositi uzorke koje nam dizajneri šalju u redakciju.
Žene mrze kosture
Alexandra Shulman tvrdi da se i povratna informacija koju oni dobivaju od svojih čitateljica uglavnom svodi na to da ne žele tako mršave djevojke u editorijalima i reklamama.
Njezino otvoreno pismo, koje je, uostalom, potaknuo Beat, britansko udruženje za borbu protiv anoreksije, od koje boluje više od milijun djevojaka samo u Britaniji, odmah je potaknulo i druge u modnom biznisu da podrže Shulman. Manekenka Erin O’Connor smatra da je ideja koju promiče urednica Voguea “važan proboj u borbi protiv poremećaja u prehrani koji se širi poput pandemije”, a glavna kreatorica kultnog donjeg rublja Agent Provocateur u londonskom Timesu objasnila je da oni za revije uvijek traže djevojke s oblinama, no agencije im iz godine u godinu šalju sve mršavije djevojke. Dodala je kako joj se čini, paradoksalno, da se situacija pogoršala otkako se prije nekoliko godina počelo puno govoriti o anoreksiji među modelima nakon smrti Ane Caroline Reston i još nekoliko modela. Od tada djevojke su gotovo posve izgubile bokove, a ako i imaju grudi, one su, u pravilu, umjetne.
Kinder Aggugini, dizajner koji se nedavno pojavio sa svojom kolekcijom na Fashion Weeku, a radio je za Paula Smitha, Vivienne Westwood, Galliana i Calvina Kleina, apsolutno je podržao Alex. “Sve do sredine 90-ih bilo je potpuno drukčije, uzorci iz kolekcija doista su bili veći. No, kad bi svi modni časopisi i agencije odlučili da će od sada raditi samo s djevojkama zdravih proporcija, i dizajneri bi ih počeli koristiti kao obrazac za kolekciju. Danas dizajneri za revije rade modele koje potom u proporcijama moraju posve preoblikovati kad šalju kolekcije u proizvodnju, osobito za masovne modne marke poput Zare ili Top Shopa. Normalne žene ne bi uopće mogle nositi modele napravljene prema proporcijama današnjih manekenki jer žene naprosto nisu žirafe poput njih.”
Poveznice: Alexandra Shulman, Kinder Aggugini, Erin O’Connor, Sestre Geldof, Ideal ljepote
Povezano
