Sybille Bergemann: Suze za Berlinskim zidom

Njemačka Demokratska Republika nije bila raj, ali je imala modnu fotografiju

Pao je Berlinski zid, ostale su uspomene. Sybille Bergemann bila je prava fotografska ikona u ozloglašenoj Istočnoj njemačkoj (Deutsche Demokratische Republik (DDR)). Sada se pitate kako to da je uopće postojala modna fotografija u takvoj državi?

Pao je Berlinski zid, ostale su uspomene. Sybille Bergemann bila je prava fotografska ikona u ozloglašenoj Istočnoj njemačkoj (Deutsche Demokratische Republik (DDR)). Sada se pitate kako to da je uopće postojala modna fotografija u takvoj državi? Paradoksalno – iako nije postojala moda u pravom smislu te riječi, a pogotovo ne nešto što bi se moglo nazvati modnom scenom, modna fotografija je disala zahvaljujući rođenoj Berlinki, Sybille Bergemann.

Šezdesetih godina radila je za Das Magazin, a surađivala je i s novinama Sonntag i Sibylle (Zeitschrift). 1974. dočekala je svoju prvu samostalnu izložbu, koja je bila postavljena u Haus der Jungen Talente (Kuća mladih talenta) u Berlinu. Od 1994. članica je berlinske Akademie der Künste. Sybille je danas poznata na svim stranama svijeta (iako njen rad zaslužuje više pažnje), ona je kult u svijetu modernih vizualnih umjetnosti.

Vice Magazine nedavno je objavio vrlo interesantan intervju sa 68-godišnjom Sybille. Na pitanje kako je pronalazila modele kada u Istočnoj Njemačkoj nije bilo modnih agencija, Sybille kaže: “Samo se nekoliko cura ucijeloj državi koliko-toliko bavilo profesionalnim manekenstvom, tako da sam modele tražila na ulici, ili su mi ih sugerirali bliski prijatelji.”

"Novac nam nije bio važan"

“Žene u DDR-u imale su iste ideale ljepote kao i žene u ‘normalnim’ svjetskim državama. Pokušavala sam slijediti globalne trendove. To se ne odnosi samo na odjeću nego i na frizuru i make-up”, kaže Sybille, jasno ističući kako nisu postojali nikakvi ‘komunistički’ ideali ljepote, što je uobičajena predrasuda.

“Najveći problem je bio što niste nigdje mogli kupiti trendy odjeću. Ipak, sve vrijeme smo se nekako snalazili, najviše samostalnim kreiranjem krpica. Novac nam uopće nije bio važan, i to je zapravo bila jedna vrsrta prednosti. Imali smo više slobode nego danas”, opisuje Sybille modu u Istočnoj Njemačkoj.

Novinara Vice Magazina zanimalo je li bilo cenzure, je li se sve moglo snimati, ili je ipak bilo nekih zabrana. “Nisu postojala jasno normirana pravila, ali znalo se da moramo širiti optimističan pogled na svijet. Stalno smo se žalili na to, maštali o apsolutnoj slobodi izražavanja, ali, s ove točke gledišta, vidim da nam je tada bilo bolje nego danas”, nostalgično se Sybille prisjeća Njemačke Demokratske Republike.