U potrazi za Audrey Hepburn

Piše: Marko Banjavčić
Objavljeno 01.09.2008.

0

Audrey Hepburn

Audrey Hepburn

Upravo zato, potaknut aludiranjem na Audrey Hepburn, odlučih malo osvježiti sjećanje na tu glumicu i ikonu. „Gospođica Holly Golightly“ njena je najvažnija uloga, koja ju je plasirala u zvjezdano nebo Hollywooda, te afirmirala njen status modne ikone za sva vremena. Suradnja modne kuće Givenchy s filmom Doručak kod Tiffanyja je jedna od najjačih suradnji modne industrije sa sedmom umjetnošću općenito. Audrey Hepburn postala je ikona kakvu danas teško nalazimo u filmskom, ili bilo kakvom drugom umjetničkom svijetu.

Cause Annie you're a star, but you're not going very far, and all the world will know your name, and you will be famous as you are, cause I'll sing for you Annie                             James Blunt - Annie 

„Kaj si ta mala misli da je ko ona Hepburn? Ko neka zvijezda ? Obukla se kao da šeće po crvenom tepihu, a ne po ulici“, osluškujem komentar nekog slučajnog tipa u srednjim godinama koji je sjedio do mene na jutarnjoj kavi u centru grada. Izjava mu je išla u smjeru komentiranja izgleda jedne djevojke adolescentske dobi koja je, prilično stilizirana i modno osviještena, izašla iz stana kako bi malo prošpancirala gradom. Ničim izazvan, tip je ispaljivao komentare, evidentno

Audrey Hepburn

Audrey Hepburn

revoltiran svojom ograničenošću u bilo kojem smislu, kao da mu je stalo do te djevojke ili možda do „javnog morala“. U nekom iole normalnijem svijetu od našeg, ljudi bi, barem po mom mišljenju, trebali piti jutarnju kavu u miru i ne biti ljuti na svijet od 0 - 24h? Crkva bi se time mogla zabaviti, umjesto da diktira kada će i što raditi. Ili se ljuto varam? Nazovite me naivnim, ali me zaista nije briga kako netko izgleda, s kim spava, kako se ponaša u jutarnjim satima i kakvu to torbu ima u ruci. Naravno, poučen vlastitim primjerom, shvatio sam da većina naših sugrađana ima neku perverznu potrebu komentirati tuđe živote i biti dio njih. Nažalost, teme njihovih komentiranja nisu na razini diskutiranja o nečemu bitnom, poput morala, ili, ne daj Bože, kulture, svakodnevnog življenja i sličnog. Razgovara se o takvim glupostima koje ne bi ni dječak od kojih sedam godina  prihvatio kao nešto normalno ili bitno. Infantilnost njihovih razgovora je začuđujuća i izaziva, barem se tome nadam, podsmijeh jednog dijela sugrađana.

Upravo zato, potaknut aludiranjem na Audrey Hepburn, odlučih malo osvježiti sjećanje na tu  glumicu i ikonu.

„Gospođica Holly Golightly“ njena je najvažnija uloga, koja ju je plasirala u zvjezdano nebo Hollywooda, te afirmirala njen status modne ikone za sva vremena.  Suradnja modne kuće Givenchy s filmom Doručak kod Tiffanyja je jedna od najjačih suradnji modne industrije sa sedmom umjetnošću općenito. Audrey Hepburn postala je ikona kakvu danas teško nalazimo u filmskom, ili bilo kakvom drugom umjetničkom svijetu. Njezina je jednostavna klasična ljepota i elegancija, naglašena velikim glumačkim talentom, osvojila Hollywood i svijet te ostavila naslijeđe koje će vječno inspirirati mlade nadolazeće glumačke snage. No, ne samo njih, nego i sve one koje je očarala svojom lakoćom ophođenja  modom i ljepotom. Miss Hepburn je bila idealan spoj talenta i ljepote - snažan, jasan, prepoznatljiv karakter zarobljen u krhkom tijelu talentirane glumice i ljubimice modnog svijeta. Taj isti modni svijet danas baštini sve one standarde koje je postavila, čineći ih dinamičnim kao da su nastali nedavno, a ne prije 50 godina...

Krhkost žene, jedna od njenih karakteristika, ima granicu koja se ne bi smjela prelaziti ukoliko ozbiljno promišljamo o zdravlju i probitku mladih ljudi koji se bave modom ili bilo kojom drugom umjetnošću. Krhkost i  mršavost nisu bezgranične kategorije koje treba iskušavati i time stvarati mlade i nesigurne, anoreksične ljude koji gube smisao življenja i na koncu, ako se ne izliječe, umiru. Ljubav prema životu trebala bi biti najvažnija. 
 
Ljubav prema životu nije očito jedina istina koja se zahtijeva u modernom svijetu. Gospodin s početka ove priče, koji je nepotrebno i zločesto komentirao djevojku koja me podsjetila na slavnu glumicu, očito favorizira neke druge istine koje mene ne zanimaju. Gdje je naša inačica Audrey? Nažalost, takve zasada nema. U Hrvatskoj je puno važnije biti nadobudna manekenka/buduća voditeljica koja prije ili kasnije završi s nekim priglupim tipom koji jedino zna gurati loptu naprijed i/ili nazad  (to je isto diskutabilno!). Ako ne završi s takvim, onda joj sudbina namijeni nekog sumnjivog morona kojem, vozeći pijana i ušlagirana, razbije Mercedes vrijedan previše novaca kojeg ne mogu ni zamisliti na jednoj hrpi. I to sve samo kako bi dobili još nekoliko minuta u Red Carpetu. Ah, život bi stao kada se ne bih imao kome smijati.

Naša Audrey zasada se skriva od mutave i netolerantne mase malograđana koji su postali većina u našim životima. Strah od razbijanja snova postala je stvarnost mladih kreativaca zarobljenih u tranzicijskom svijetu postratnog društva. Ona spava jer je hrvatska realnost ne tjera na buđenje. I bolje joj je tako. Pitanje je do kada?





Povezano