Riječ je zapravo o jednoj od prvih izložbi koje istražuju umjetničke paralele, razlike i uzajamne odnose dvaju gradova. S jedne se strane nalazi Berlin, velika metropola američkog izgleda, a s druge Beč, grad opereta i baroknog prizvuka.
Početna točka izložbe su odnosi, zajedničke elementi i razlike dviju secesija koje su nastale nedugo jedna nakon druge. Značaj umjetničkog obrta u Beču pritom je predočen na primjeru Josefa Hoffmanna, dok radovi Eugena Spiroa i Maxa Liebermanna pojašnjavaju orijentaciju berlinske secesije.
Krajem prvog desetljeća 20. stoljeća dolazi do razvoja ekspresionističkih strujanja i u Beču i Berlinu. No dok se bečki ekspresionizam odlikuje psihološkom komponentom, berlinski se ekspresionisti služe ekstatičko-agresivno gestom.
Prvi je svjetski rat doveo do zbližavanja dviju nacija, tako da je tijekom perioda nove stvarnosti došlo do aktivne umjetničke razmjene, a roaring twenties posebno predočavaju približavanje umjetničkih pozicija dvaju glavnih gradova. Ovaj je razvoj u okviru izložbe vidljiv na primjerima djela Otta Dixa, Christiana Schauda, Georga Grosza, Antona Koliga i mnogih drugih.
Izložba je otvorena sve do 15. lipnja u Donjem Belvedereu u Beču.