Zašto mi naše izdojene šezdesetineštogodišnje sise moramo pretvoriti u sisice koje još nije takla muška ruka?
"Jest da ću uskoro navršiti šezdeset i četiri godine i da me muškarci ne zanimaju, ali žena i dok se trza u samrtnom hropcu mora biti seksi", piše Vedrana pod naslovom "Žena bez žice".Ravne guzice su OUT, nose se one u stilu tenisačice Serene Williams. Evo kako je krenula Vedranina potraga za hit-stražnjicom Serena: "Prodavačica mi je bez da sam je išta pitala uručila par košarica okovanih čeličnim žicama koje ti se u rebra zabiju poput drške vilice, ali ti sise zato u trenu postanu loptice neskočice. Za Serenu prodavačica nikad nije čula. Nazvala sam Elu da mi mobitelom pošalje fotku njene pozadine. U međuvremenu sam na sebe navlačila sve što bi me moglo pretvoriti u 40. Četrdeset je čarobni broj koji čini granicu između prihvatljive debeljuce i slonice.
Muškarci nemaju te probleme: "Još niste dobili novu mušku kolekciju?" "Sve su muške kolekcije iste, oni vole biti komotni." A mi? Zašto mi volimo oklope? Zašto mi naše izdojene šezdesetineštogodišnje sise moramo pretvoriti u sisice koje još nije takla muška ruka? Zato jer nas muškarci prestanu voljeti kad navršimo trideset i drugu? Zato jer svijetom vladaju muškarci koje boli kurac kako im u gaćama stoji kurac?
Mi ne postojimo bez žica, plastike, silikona i štepane spužve? Mi nismo netko, mi smo nešto zato jer je devedeset i devet posto svjetske moći i love u rukama bića koja nose obične gaće. Među nama, uvalila sam se u tu grupu. Moje sise slobodno vise, guzica također. Baš me briga, moj muž ionako ne gleda tenis.
> Cijeli tekst pročitajte na Rudan.info