Opasni modni urednik sa velikim tamnim naočalama i samozatajnim osmijehom, koji pažljivo pronalazi svoje ime na obilježenoj stolici u prvom redu? Ne nužno.
Prolaze vremena kada u prvim redovima ekskluzivnih revija zavidno gledamo nedodirljive urednike, ukrašene velikim sunčanim naočalama i enigmatičnim osmijehom. Progresivnom digitalizacijom, koju ekonomska kriza svakako potpiruje, moda postaje sve demokratičnija. Samim tim, prvi red više nije prerogativ za modne urednike i poznate ličnosti. Virtualna revolucija slabi hijerarhiju. Svatko ima pristup prvom redu, sve što vam treba je računalo prikopčano na internet.
Internet znatno utječe na najprepoznatljiviji simbol modne industrije - revije na modnoj pisti, koje su uvijek bile prominentni element u prikazivanju trendova. Revije su ekskluzivni događaji, čije su pozivnice stvar prestiža i koje dođu pod nekoliko stotina odabranih ruku. Međutim, njihova važnost se mijenja unutar web realnosti, jer uz pomoć web portala, kao što su www.vogue.co.uk, www.style.com i www.cromoda.com (smiley), koji u rekordnom roku prikazuju snimke sa revija, i to na način pri kojem je puno lakše vidjeti što je relevantno u kolekciji, pa čak i čuti ono što sam dizajner kaže o reviji. Na ovaj način ljudi mogu gledati revije iz svojih modnih ureda, međusobno raspravljati sve aspekte revije, i već stvarati sliku o tome kako će neka kolekcija ili trend utjecati na njihov biznis. To isto čine pripadnici “lažnjak” industrije, koji istom tom brzinom prave egzaktne kopije.
Internet demokratizira socijalni I kulturni dijalog
Natali Massenet, osnivačica portala Net-a-porter, vjeruje da je prebrojavanje gostiju na reviji passé, i ističe kako se mjesečno više od dva milijuna korisnika uloguira na njihov portal kako bi pogledali revije. Također, kaže da “samo zato što se moda mijenja, to ne znači da apetit za modom opada”.
Ponekad “prava” revija ne postoji. Bar ne u onom tradicionalnom obliku. Poznati po konceptualnom dizajnu i kolekcijama, kao i inovativnoj produkciji svojih revija, Viktor Horsting i Rolf Snoeren, poznati kao brend Viktor & Rolf, reviju za svoju kolekciju za sezonu proljeće/ljeto 2009. prikazali su na internetu. To je začudilo mnoge sljedbenike mode, s obzirom da su prošlom kolekcijom glasno protestirali protiv fast fashion trenda, a potom se brzo vratili u budućnost. Put konceptualnog u komercijalno? Teško je reći je li recesija osnovni faktor iza web migracije, jer animacija je skup eksperiment.
Ove sezone, kada su se prikazivale revije za jesen/zimu ’09., modni brand Boudicca također je odlučio ne prikazati klasičnu reviju. Odabrani su primili tajni mail u kojem je objašnjeno kako fizičke revije neće biti, već da će umjesto toga biti postavljen novi online medijski art projekt koji će pokušati isprovocirati, ispitati i promovirati raspravu o ideji couturea. Dvojac iz Boudicce navodi kako im je web prostor omogućio da stvore sliku i izgrade moment ljepote koji ne mora nužno šetati niz pistu da bi postojao i ostavio dojam, te da su željeli ostati živi u idejama unutar nepoznatog, što je vrlo bitno i dostupno za sve nas.
Također su rekli da bi željeli „izgraditi dijalog sa nekolicinom probranih ljudi“, svjesni činjenice da internet u velikoj mjeri demokratizira socijalni i kulturni dijalog, ali da čak i na internetu možete stvoriti privatne sobe za razgovor. Vrlo zanimljiv stav, koji u suštini mistificira nešto čija osnovna ideja je dostupnost. “Otvoreni smo za neuspjeh, žalbu i negativnu debatu. To je ideja koja sama po sebi može biti predmetom kritike i to je jedino što je važno.Raditi nešto drugačije uvijek je konfuzno, ali ako ostanemo mirni - stagnirat ćemo, a to je upravo ono što želimo izbjeći“, kaže Boudicca. Tako to rade konceptualci.
Internet ne može prenijeti uživanje u fizičkom dodirivanju odjeće
Digitalni pothvat dovoljno konceptualan, komercijalan i neočekivan je način na koji je britanski enfant terrible, Gareth Pugh, prikazao svoju novu kolekciju. Na svojoj posljednjoj reviji za jesen/zimu 2009. u Parizu, Gareth je regularno prisutnoj modnoj eliti umjesto klasične revije upriličio dramatični video uradak, koji u svoj svojoj romantičnoj interpretaciji Rorschachove mrlje prikazuje avangardnu suštinu Garethovog dizajna. Minutama nakon premijernog prikazivanja ovog videa u Parizu, ostatak svijeta ga je mogao pogledati na internetu, prvo na portalu SHOWstudio.com, pa onda na Youtubeu. Ipak, internet ne može prenijeti efekat neočekivanog, kao ni uživanje u fizičkom dodirivanju odjeće na post-revijskom showroomu.
SHOWstudio.com – Internetska modna revolucija
Pomenuti portal SHOWstudio.com je čist primjer internetske revolucije, čiji začetnik, fotograf Nick Knight, igra veliku ulogu u sve češćem pojavljivanju nečega što je sada etablirano kao fashion film. SHOWstudio, osnovan u kolovozu 2006. godine, je pionir u live fashion mediju koji konstantno eksperimentira s interaktivnim projektima, filmovima i performansima uživo. Njegova unikatna suradnja s najutjecajnijim svjetskim fotografima, umjetnicima, piscima, dizajnerima, stilistima i ličnostima iz kulture emitirani je uživo. Obvezani na otkrivanje čitavog kreativnog procesa publici pismenoj u oblasti visoke mode, SHOWstudio uključuje i globalnu zajednicu predanih gledatelja, ohrabrujući ih da odgovaraju i doprinose projektima. Progres svih kolaboracija (predprodukcijski sastanci, izbor stilista, snimanja uživo) je dokumentiran, te odmah biva emitiran na blogu, o kojem gledtelji mogu raspravljati na forumu.
Osnivač projekta, Nick Knight, kaže: "SHOWstudio je utemeljen na uvjerenju da pokazivanje cijelog kreativnog procesa - od koncepta do realizacije - doprinosi umjetnicima, publici i samoj umjetnosti.„
Nagrađivani portal SHOWstudio, za razliku od bilo kojeg drugog modnog medija, nudi direktnu vezu između zatvorenog svijeta visoke mode i internacionalne publike. Konstantnom promjenom SHOWstudio 24 sata na dan dostavlja modu uživo.
Manifesto Yvesa Sainta Laurenta
Još jedan primjer demokratizacije mode digitalizacijom, je način na koji je brand Yves Saint Laurent objavio svoj uobičajeni Manifesto za sezonu proljeće/ljeto ‘09. Ne zaboravimo da se Yvesu Saintu Lurentu pripisuje demokratizacija mode u prošlom stoljeću, nakon što je prvi izbacio cijelu pret-a-porter liniju. Ovaj put to čini Stefano Pilati, kreativni direktor modne kuće YSL, koristeći spoj stila i tehnologije i samim tim „u popularnu svijest infiltrira novi način marketinga“. Novi manifest, kojeg je fotografirao popularni dvojac kojeg čine Inez Van Lamsweerde i Vinoodh Matadin, a čija je glavna akterica Claudia Schiffer, bio je uploadan na srcolike USB stickove koji su se na Valentinovo, 14. veljače, dijelili na ulicama Pariza, Londona, Milana, Tokyja i Hong Konga. Ovim potezom jedan luksuzni brand komunicira s drugačijom ciljnom skupinom i oslobođa se elitističkih stranica modnih časopisa. Kampanja je pokušaj egalitarskog pristupa visokoj modi.
Modni blogovi: The Sartorialist i Face Hunter
U ovoj novoj, virtualnoj realnosti modnog svijeta, nipošto ne smijemo zaboraviti modne blogove i bloggere. Blogova ima raznih, a sve je više onih poznatih, čiji začetnici postaju slavne ličnosti, pa čak i muze velikih dizajnera. Modni bloggeri sve češće imaju osiguran ulaz na revije, jer su dostigli nivo releventnosti atraktivan za PR odjele modnih kuća, kao i priliku da intervjuiraju modne prvake, čime afirmiraju sebe.
Poseban fenomen blogova su oni posvećeni street stylu, odnosno modi sa ulice, čije su vođe The Sartorialist (www.thesartorialist.blogspot.com ) i Face Hunter (www.facehunter.blogspot.com), smješteni u New Yorku i Londonu, koji su još uvijek dva najpopularnija izvora za pokrivanje globalne ulične mode u industriji.
Proizvođači “brze mode”
Portali posvećeni uličnom stilu procvjetali su u svim svjetskim metropolama. Od Varšave do Washingtona, od Tokija do Toronta i od Johanesburga do Jakarte, netko fotografira ljude s atraktivnim stilom oblačenja. Osim virtualnog putovanja i promatranja stila mladih ljudi širom svijeta, slučajna uloga ovih blogova ponajmanje je naivna. Dizajneri u svom istraživanju za kolekcije često surfaju ovim blogovima, dok oni predstavljaju pravi jack pot za fast fashion lance namjenjene mlađoj populaciji, koji kolekcije u svojim trgovinama mijenjanju do stotinu puta godišnje. Ovi lanci, kao što su H&M, Zara, Mango, Topshop ili Mrs. Selfridge, imaju ljude čiji je posao samo istraživanje modnih blogova, odnosno praćenje trendova na različitim tržištima. Vrlo je važno vidjeti kako „obični“ ljudi interpretiraju trendove visoke modu u svakodnevni način oblačenja.
“Bilo što, bilo gdje, bilo kada…”
Svi dijelovi industrije podložni su promjenama. Klasični shopping neće nestati, čisto zbog ugođaja usluge, atmosfere i naravno dodirivanja i isprobavanja odjeće. U vremenu kada pojedinac ima sve manje slobodnog vremena, online kupovina je nepobjediva.
Svakako da internet nije jedini faktor modne promjene, već i trenutna ekonomska klima, uslijed koje online prezentacije imaju sve više smisla. Sverastuća draž prefiksa www. i kolektivni interaktivni proces skoro bi mogao prevazići Gutebergovu revoluciju. Novi medij možda umanjuje čar klasičnog novinarstva, uglavnom zbog brzine protoka informacija, no tiskani „dinosaurusi“ teško će izumrijeti. Čak i u ovim štedljivim vremenima izlaze nove publikacije, poput časopisa LOVE, čiji je izdavačslavni Conde Nast.
Ono što internet čini posebnim je interaktivni proces komunikacije, koji kreativnim ljudima daje mogućnost da se predstave na ,do sada, nezamisliv način. Dok su ranije dizajneri ovisili o modnim magazinima, danas direktno mogu stupiti u kontakt s modnim kupcima. Objavljivanjem radova na internetu počinje proces osuđivanja, odobravanja, kritke i inspiracije, u kojem svatko može sudjelovati. Sve je dostpuno i nema limita u razmjeni informacija.
Najvažnija paradigma interneta je je „bilo što, bilo gdje i bilo kada“. Brzina interneta proporcionalna je brzini ciklične modne promjene.