Zagrebački plesni ansambl slavi 40 godina

Piše: CroModa.com
Objavljeno 04.09.2010.

0

Zagrebački plesni ansambl /ZPA/ u suradnji s Zagrebačkim kazalištem mladih najavljuje 14. rujna premijeru plesne predstave Interface u koreografiji umjetničke voditeljice ZPA, Snježane Abramović Milković, prilkom koje će se svečano obilježiti 40 godina djelovanja Zagrebačkog plesnog ansambla

Zagrebački plesni ansambl /ZPA/ u suradnji s Zagrebačkim kazalištem mladih najavljuje 14. rujna premijeru plesne predstave Interface u koreografiji umjetničke voditeljice ZPA, Snježane Abramović Milković, prilkom koje će se svečano obilježiti 40 godina djelovanja Zagrebačkog plesnog ansambla

Zagrebački plesni ansambl: Interface

Zagrebački plesni ansambl: Interface

Interface je četvrta koreografija Snježane Abramović Mlković, velika ansambl predstava za 8 plesača. I ovaj puta, gledatelj je pozvan da uđe u visoko teatralizirani, stilski pročišćen plesni jezik, koji pored intelektualnog angažmana nudi i vrhunsku virtuoznost jedne od najpriznatijih plesnih kompanija u regiji.

Predstava za polazišnu točku istraživanja uzima odnos virtualnog i realnog u našem iskustvu suvremenosti. Činjenica je da je granica našeg iskustva virtualnog i realnog sve poroznija, a iskustvo realnosti vrlo lako može postati ultimativnom iluzijom. Interface preuzima svjetove kompjuterskih igara, njihov grafizam i funkcije, baveći se načinom na koji iskustvo virtualnog afirmira nove potencijale razmišljanja o našim identitetima: poželjnim, fetišističkim, lažnim; mnoštvu identiteta kojima smo naseljeni. Ako slijedimo misao Gillesa Deleuzea, virtualno ne treba suprotstavljati realnom, već aktualnom, dok je realno suprotstavljeno mogućem. U tom smislu Interface propituje što iskustvo virtualnog donosi plesu, prvenstveno senzornom, perceptivnom kazališnom činu.

Koreografkinja organizira plesni materijal kao niz naoko nepovezanih susreta, koincidencija i interakcija u beskonačnoj struji prolaza. No, te interakcije, slučajno ili ne, formiraju događaje u našim životima. Dramaturgija komada počiva na ideji da percepcija svakodnevnog biva virtualziranom u našem unutrašnjem iskustvu, potrebi da stvaramo male narative ne bi li pobjegli od kaotičnosti i svakodnevice. Plesni materijal kreiran je preuzimanjem i stilizacijom načina kretanja likova iz kompjuterskih igara. Na taj način, plesači oblikuju nove tjelesne identitete, iako u konačnici ne slijede razvoj tih likova.






Povezano