Bili smo na najboljem izdanju Frequency festivala u povijesti!

Bez obzira što unatrag nekoliko godina autor redovito svjedoči austrijskom Frequencyu, 15. jubilej festivala pokazao se kao najuspješnija priča do sad u povijesti ovog događaja

Kakvo finale ljetne sezone, kakvo finale! Dok lipanj označava početak vrućeg glazbenog perioda, glavnina festivalskog balona se do kraja kolovoza jednostavno ispuše, fanovi potroše većinu slobodnih atoma energije i glave se lagano okreću nadolazećoj tmurnoj jeseni. Kraj ovogodišnjeg kolovoza ipak je dobrano odstupao od ustaljene šeme. Bez obzira što unatrag nekoliko godina autor redovito svjedoči austrijskom Frequencyju, 15. jubilej festivala pokazao se kao najuspješnija priča do sad u povijesti ovog događaja.

Rijetko dobro pogođen i izbalansiran lineup bio je gotovo bez mane. Bilo da ste homoseksualac/vegan/hipster/modni bloger i slušate melankoničnu indie glazbu, ljubitelj šminkerskog Linkin Parka, pomahnitali fan dubokog UK bass zvuka ili pak prijatelj tamnoputih rap zvijezda, nije bilo gotovo ničeg što niste mogli naći u tri dana održavanja. Iako su svi veći austrijski festivali (Nova Rock, Urban Art Forms, …) doživjeli značajne promjene i downsizing zbog novih konkurentskih festivala, Frequency navedeno gotovo nije niti osjetio. Dapače, za proteklo izdanje uvedene su neke promjene koje su dodatno podigle kvalitetu ovog spektakla pa je primjerice izbjegnuto korištenje buseva za transport fanova do legendardnog Night Parka, a isti je smješten u sklopu glavnog festivalskog prostora. Kompletan događaj se inače nalazi nekoliko razina iznad klasičnih rock i metal festivala, ponajprije u smislu uređenosti, ekologije, raznolikosti programa, ali i bez latentne gej vibre kojim odišu razni striktno indie događaji (već sam više puta u prošlosti isticao sakupljanje samoniklog bilja na propalom Terraneo festivalu).

Uz dnevni (dvije glavne i jedna sporedna pozornica) te noćni program (tri pozornice u dvije ogromne hale) beskonačno more ljudi moglo je posvjedočiti nastupima koje bi se moglo lako svrstati u četiri grupe - glavni headlineri, bendovi srednjeg kalibra koji su predvodili zalazak sunca, manje poznati šmekerski bendići i nositelji programa u Night Parku. Upravo je festival postao i poznat po zadnje dvije kategorije - bilo da svaki dan čitate Billboard ili ste zadnjih deset godina proveli na Marsu, gotovo je sigurno da ćete na Frequencyu čuti nekog tko će kroz koju godinu postati veliko ime u svjetskim okvirima. Potpisniku teksta svakako najveću špicu predstavljaju sastavi koji bi na nerazvijenom domaćem tržištu jedva napunili veći dnevni boravak, dok vani obaraju rekorde u digitalnim downloadima i penju se po ljestvicama slušanosti brže od javnog duga Republike Hrvatske.

Raznoliki žanrovski favoriti kroz sva tri dana održavanja svakako su bili The Script, Alt-J, Major Lazer, The Wombats, Simple Plan, Nero, New Found Glory, The Offspring, Enter Shikari i mnoštvo drugih manje ili više poznatih aktera. U tom pogledu čak niti dosadnjikavi indie prvaci Interpol ili jedan José González nisu bili potpuni promašaj. Ipak,  Ellie Goulding mogla je napraviti i veći show - uigran, ali potpuno mlaki bend ostavio je potpuno ravnodušni dojam. U kontrastu, štićenik Eminema i Dr. Drea - Kendrick Lamar, obavio je svoj nastup kudikamo bolje, ali ipak koji nivo lošije od veterana Snoop Dogga prošle godine čiji je nastup bio pri vrhu za Frequency 2014.

Prošlih godina opjevani Night Park, odnosno noćni dio programa posvećen divljem partijanju, od ovog kolovoza je relociran unutar glavnog festivalskog prostora. Kao što je već napomenuto, nije bilo potrebe za hodanjem ili vožnjom do obiližnjeg kompleksa industrijskih hala, već je sav program bio smješten u poznatoj dvorani službenog imena VAZ St. Pölten. Kao ni ranije, niti ova godina nije bila iznimka - uspješan miks zvijezda svjetske EDM scene (npr. Diplo, Dillon Francis, Zeds Dead…) i UK bass razbijača u live izvedbi kao što su Sigma i Modestep značio je samo jedno - smrt na plesnom podiju. Spomenuti britanski dvojac koji u zadnje vrijeme osim ljestvica rastura i glazbene festivale s desetinama tisuća posjetitelja u Austriji je napravio apsolutni show za pamćenje, gotovo u rangu s headlinerima.

Po pitanju istih, tu nije bilo puno dilema, sve je to djelovalo bombastično, energično i divlje. S novim materijalima u eteru, The Chemical Brothers i nadnaravno glasan Prodigy iza sebe su ostavili pustoš, a Linkin Park, revolucionarni tehnološki inovatori koji su u mnogim aspektima prestigli i gigantsku Metallicu, zaključili festival i uštogljeno austrijsko mjesto pretvorili u zvijezdani centar Los Angelesa. Osim što su nedavno pokrenuli investicijski venture capital fond, očito je da dečkima ide bolje nego ikad (posebici Shinodi koji je ponovno oformio Fort Minor), a to je u svim aspektima bilo vidljivo i zadnju večer festivala.

Frequency 2015 = 10/10. Austrijo mila, vidimo se sljedeće ljeto!