CroModa u Oslu: Posjetili smo kultni Inferno Festival!

Inferno nadilazi okvire uobičajenog glazbenog festivala i potvrđuje svoju centralnu ulogu alata za kulturološko pokoravanje stranih naroda i širenje norveškog utjecaja na nevojni način

Teško mi je započeti pisati išta suvislo o nedavnom putu u Oslo, tim više što sam tom prilikom bio primoran ponovno pročitati svoj tekst napisan na identičnu temu prije točno četiri godine. Odraditi retrospektivu minulog Inferno festivala koji se tradicionalno održava svake godine za Uskrs u glavnom gradu Norveške poprilično je nezahvalno ako ga pokušamo usporediti s ičim sličnim u Hrvatskoj. Naravno, to se ponajviše odnosi na onu kapitalnu komponentu, odnosno suludi nesrazmjer između standarda dviju nam država.

Inferno sam posjetio točno koliko i Oslo – tri puta, točnije 2006., 2014. i 2018. godine. Norveška glazbena industrija u tom smislu prati rast standarda Norveške kao takve – dok hrvatski BDP napravi skok preko malog potoka, norveški preskoči cijeli La Manche. Navedena industrija pogonjena je nepresušnim izvorom novčanih sredstava pa postojanje ekskluzivnog festivala koji promiče najekstremniju glazbu koju je ljudska vrsta do danas izmislila uopće ne zvuči zapanjujuće. Ulaznica koja košta preko 2000 kuna, limitirani dnevni kapacitet od 1500 ljudi, dvorana u centru grada te vrhunska produkcija i organizacija govore dovoljno sami za sebe. Black metal i krvava povijest lokalne scene predstavljaju najeksponiraniji norveški kulturni izvozni proizvod, a Inferno je u tom smislu mnogo više od obične muzičke manifestacije.

Razlog iz kojeg to napominjem nije slučajan. Prvo, niz popratnih zbivanja odvija se paralelno uz festival, primjerice konferencija IMF. Drugo, posjetitelji dolaze iz cijelog svijeta i treće – događaj je podržan od strane države na više načina, prvenstveno preko dva entiteta koji nose naziv “Arts Council Norway” i “Music Norway”. Iz tog razloga bih i citirao neke detalje koje stoje na stranicama spomenutih organizacija, a potanko opisuju njihovu agendu:

“Arts Council Norway is the main governmental operator for the implementation of Norwegian cultural policy … it functions as an advisory body to the central government and public sector on cultural affairs. The Arts Council is fully financed by the Ministry of Culture.”

Valja izdvojiti i sljedeće navode koji zvuče gotovo utopijski za domaće Ministarstvo kulture kojem je krajnji doseg financiranje različitih parazita i proračunskih pijavica (primjerice neprofitnih “subverzivnih” udruga):

“Music Norway aims to foster growth in interest and use of Norwegian music of all genres and styles … and develops programs that fit a digital and global music industry, based on data retrieval, analysis and music export statistics. Music Norway is funded by the Ministry of Culture.”

Najlakše bi bilo cijelu stvar pravdati činjenicom da se Norvežani kupaju u lovi, međutim ovdje novac očito nije najbitnija komponenta već upravo mindset ljudi koji je u pristupu rješavanja različitih problema potpuno drugačiji nego naš hrvatski. Naime, strategije i planovi su za domaće prilike u praksi poprilično nepoznati pojmovi.

Early birds tickets out now for Inferno Metal Festival 2018! 18. - 21. April 2019!

A post shared by Inferno Festival Norway (@infernofestivalnorway) on Apr 4, 2018 at 6:27pm PDT

Bendovi? Da, za vrijeme četiri dana održavanja zabilježeni su i nastupi različitih glazbenih sastava, a prilikom posjete koja se odvijala tijekom petka i subote (središnja dva dana) ciljalo se na prezentacije headlinera – Emperora i Satyricona. Budući da 80% ekstremne black metal scene uglavnom smatram smećem svoje sam praćenje iste ograničio na provjerenu robu pa se iz tog razloga i moj interes za istraživanjem noviteta takve vrste glazbe nalazi  poprilično bahato na izrazito niskim granama.
Bez obzira na sve, Satyricon je nastupom u Oslu zapravo zaključio drugi dio europske turneje u sklopu koje je dva tjedna ranije nastupao i u Zagrebu. Novi album “Deep Calleth Upon Deep” još je jednom svim olinjalim metalcima potvrdio da su “Dark Medieval Times” dani davno iza ovog benda i da danas Satyricon predstavlja nešto najbolje što black metal scena na svjetskoj razini uopće može ponuditi. Mašina koja melje sve pred sobom razvalila je Zagreb pa su tako Satyr, Frost i ostatak ekipe očekivano odradili ponajbolji nastup na Infernu 2018. Za okusiti atmosferu kokainskog raja u kojem šampanjac poslužuju 72 djevice ne trebate nositi eksplozivni prsluk – dovoljno je na audio playeru pustiti Satyricon i na konju ste.

S druge strane Emperor je bio puno rezerviraniji. Legendarni perfekcionisti predvođeni kultnom figurom Ihsahnom nastup su odradili matematički točno, međutim daleko prekratko i suviše suzdržano. Bend koji sam upravo 2006. gledao na njihovom reunionu na istom festivalu imao je tada kudikamo energičniji pristup, a sterilnost koja je u Oslu ovaj Uskrs krasila neokrunjene kraljeve scene ostaje mi posve nerazumljiva. Izvedba koja je tek nešto iznad prosjeka za bend takvog kalibra je, ruku na srce, nedovoljna razina.

Kad se sve zbroji i oduzme, Inferno nadilazi okvire uobičajenog glazbenog festivala i potvrđuje svoju centralnu ulogu alata za kulturološko pokoravanje stranih naroda i širenje norveškog utjecaja na nevojni način. Dakle, sve ono što moderna pop kultura radi za zemlje engleskog govornog područja, odnosno sve ono što je jedan slovenski Laibach tematski dobrano obradio kroz svoj višegodišnji opus.
Takav poslovni model Hrvatima na žalost još uvijek nije poznat pa samim tim iz rukava ponovno izvlačim isti zaključak kao što je to bio slučaj i u tekstu napisanom prije četiri godine. Na Balkanu ništa novo.