Sandra Perković: '2022. će biti moja najuspješnija godina'

Olimpijska pobjednica, svjetska i europska prvakinja u bacanju kladiva smatra kako tek sad dolazi vrijeme da svoj talent, trud i predani rad 'naplati' novim medaljama

Početak godine vrijeme je novih odluka i novih početaka, a najuspješnija hrvatska atletičarka Sandra Perković svoju novogodišnju odluku donijela je još u listopadu. U podcastu kod Ane Radišić priznala je kako je već tada zacrtala da će 2022. u koju smo tek zakoračili biti njezina najuspješnija godina u karijeri. Olimpijska pobjednica, svjetska i europska prvakinja u bacanju kladiva smatra kako tek sad dolazi vrijeme da svoj talent, trud i predani rad 'naplati' novim medaljama.

"Moj život su usponi i padovi, ali volim to jer što jačem udarim o dno, više se vinem u visine. Svaka moja medalja mi pokazuje što mogu promijeniti, na čemu trebam raditi i gradi me kao osobu", istaknula je Sandra koja vjeruje kako može sudjelovati na barem još dvije Olimpijade. A ona održana u Tokiju u ljeto 2021. s koje se Sandra vratila kao četveroplasirana ostavila je gorak okus, ali ujedno bila i njezina velika učiteljica. "Četvrto mjesto na Olimpijskim igrama, gledajući moju karijeru dosad, bilo je debakl. Znam da sam dala najbolje od sebe i da sam mogla bolje, napravila bih bolje. Imala sam povredu koju sam vukla od kraja 2020. do Olimpijade, a kad imate povredu nemate konstantu. Volim iz svojih problema učiti okružena ljudima koji me vole i pred kojima ne moram glumiti. Prolazila sam sa svojim timom sve i na neki način to preboljela i donosila odluke, a nakon odmora sam odlučila da će 2022. biti moja godina", kaže Sandra koja je Ani Radišić otkrila i da za svoju karijeru može u najvećoj mjeri zahvaliti svojoj majci koja joj je najveća podrška.

"Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, a iza svake uspješne žene stoji obitelj. Zahvaljujem svojoj mami koja me napravila osobom kakva danas jesam, da sam svjesna sebe, da vjerujem u sebe, da ne želim nikom zlo i da stojim iza svojih riječi. Ništa mi nije dato i sve sam morala sama napraviti, ali kad sve napraviš sam onda ti nitko nema pravo ništa reći", istaknula je sportašica koja je s Anom podijelila i manje poznate stvari iz svog privatnog života. Tako je otkrila i da je jako organizirana, točna, ne voli kašnjenja, a planove koje donese ne voli mijenjati. Uživa u vožnji bicikla za koji kaže da nije samo njezin bicikl nego i njezin planer jer joj to vrijeme odlično dođe da razmisli o idejama i budućim planovima, a podijelila je i kakva je kao prijateljica.



"Dajem se potpuno jer mislim da je prijateljstvo obostrano zadovoljstvo, ali kad me povrijede jedanput ili dvaput onda počnem otvarati i stvari koje sam gurala pod tepih, a to me kopka i teško preko toga mogu prijeći", ispričala je Sandra koja voli biti okružena lojalnim ljudima jer kaže da je i sama takva. Priznala je i da u njezinom životu vjera ima važnu ulogu. "Strah me Boga. Možda moja vjera nije ispoljena na van, ali vjerujem u Boga i vjerujem da iznad nas stoji netko tko gleda dobro i loše. Nije to strah nego strahopoštovanje i divljenje. Vjerujem da se stvari događaju s razlogom. Nije svaka oluja da bi tebi naškodila, postoje oluje koje dolaze i tjeraju ljude koji nam ne trebaju u životu. Poanta je da živiš po svojim principima, ali da uvažavaš i tuđa mišljenja stvarajući neko svoje, ne vrijeđajući nikoga i poštujući svakoga", kazala je Sandra, a osvrnula se i na svoju dugogodišnju vezu s Edisom Elkasevićem koji joj je ujedno i trener.

"Zahvalna sam svom pokojnom bivšem treneru Ivanu Ivančiću preko kojeg smo se upoznali. Jako sam sretna s Edisom privatno, ali i profesionalno. Mi dijelimo ljubav prema rezultatu, on je sa mnom u svemu. Zahvalna sam na njegovom poštovanju i tome što me pušta da sam to što jesam. Veliki smo tandem, pašemo si i privatno i profesionalno. Ali nije da se ne svađamo"“, uz smijeh je ispričala Sandra te na Anino pitanje po čemu želi biti upamćena otkrila:

"Voljela bih biti pamćena kao najuspješnija atletičarka svih vremena, u svojim ženskim disciplinama. Htjela bih se približiti toj famoznoj udaljenosti od 76,80 metara. Željela bih biti ponos Hrvata, voljela bih biti uzor, ono što su meni bile Janica ili Blanka. Želim biti pozitivan uzor djeci, ali i uzor da se redom, radom i disciplinom, ljubavlju i velikom voljom može doći do uspjeha, a tim uspjehom ne treba zadovoljavati druge nego sebe. Nema većeg zadovoljstva od svog osobnog zadovoljstva i osobnog uspjeha. Onog uspjeha koji razumiješ samo ti i tvoji bliski prijatelji", zaključila je Sandra.